Kraljevstvo Kartlije i Kahetije

Kraljevina Kartlije i Kahetije (gruz. ქართლ-კახეთის სამეფო) bilo je kraljevstvo nastalo ujedinjenjem dva kraljevstva na istoku Gruzije - Kartlije i Kahetije 1762. godine, koje je opstajalo nezavisno još od dezintegracije ujedinjenog gruzijskog kraljevstva u 15. stoljeću. Od početka 16. stoljeća, a potvrđeno 1555. godine dogovorom u Amasiji oba kraljevstva su bila pod isprekidanom iranskom vlašću, sve do 1747. godine i smrti šaha Nadera, kada je energični kralj Ereklo, de facto proglasio nezavisnost i ujedinjenje dviju kraljevstava.

Ereklo je bio u mogućnosti, nakon stoljeća iranske vlasti nad Gruzijom (s prekidima), jamčiti autonomiju nedavno proglašenog kraljevstva, zbog nemira u Iranu nastalih kraljevom smrću, te tijekom postojanja Zandijskog Carstva. 1783. godine potpisao je Georgijevski ugovor, kojim je formalno stavio Gruziju u ruke ruskog cara, što bi mu jamčili kakvu-takvu zaštitu od novih iranskih napada ili nekih drugih naroda. 1779. godine umire Karim-han iz zandijske dinastije, te zemlja tone u građanski rat. Tu situaciju iskorištava Muhamed-han Kadžar i 1794. godine zarobljava vladara Loft Ali-hana i nameće se kao iranski šah, pritom stvarajući novu, kadžarsku dinastiju. Ovi događaji su se pokazali ključnim u kratkotrajnoj povijesti Kraljevine Kartlije i Kahetije. Novi iranski šah odmah je krenuo u pohod na Kavkaz kako bi ga vratio pod iransko okrilje. Muhamed-kan je zahtijevao od Erekla da odustane od ugovora s Rusijom i da dobrovoljno prihvate iransku vrhovnu vlast u zamjenu za mir i prosperitet svog kraljevstva. Ereklo to odbija, pa Muhamed-kan napada i zauzima kraljevinu i vraća Tbilisi pod iransku vlast. Iranska vlast trajala je do 1801. godine i ruske aneksije Gruzije. Nakon rusko-perzijskog rata (1804. – 1813.) Iran je službeno ustupio Kraljevstvo Rusiji, označivši početag novog poglavlja u gruzijskoj povijesti.

Izvori

• Eur, Imogen Bell (2002). Eastern Europe, Russia and Central Asia 2003. Taylor & Francis. p. 170. ISBN 1-85743-137-5.
• Encyclopædia Britannica, "Treaty of Georgievsk", 2008, retrieved 2008-6-16
• Fisher et al. 1991, p. 328.
• Fisher et al. 1991, p. 327.
• Mikaberidze 2011, p. 327.
• Mikaberidze 2011, p. 409.
• Donald Rayfield. Edge of Empires: A History of Georgia Reaktion Books, 15 feb. 2013 ISBN 1780230702 p 255
• Lang, David Marshall (1962), A Modern History of Georgia, p. 38. London: Weidenfeld and Nicolson.
• Suny, Ronald Grigor (1994), The Making of the Georgian Nation, p. 59. Indiana University Press, ISBN 0-253-20915-3
• P.Sykes, A history of Persia, Vol. 2, p. 293
• Malcolm, Sir John (1829), The History of Persia from the Most Early Period to the Present Time, pp. 189–191. London: John Murray.
• Michael Axworthy. Iran: Empire of the Mind: A History from Zoroaster to the Present Day Penguin UK, 6 nov. 2008 ISBN 0141903414
• Fisher, William Bayne (1991). The Cambridge History of Iran 7. Cambridge University Press. pp. 128–129. (...) Agha Muhammad Khan remained nine days in the vicinity of Tiflis. His victory proclaimed the restoration of Iranian military power in the region formerly under Safavid domination.
• Fisher et al. 1991, p. 329.
• Montgomery-Massingberd, Hugh, 1980, "Burke’s Royal Families of the World: Volume II Africa & the Middle East, page 59 ISBN 0-85011-029-7
• Tsagareli, A (1902). Charters and other historical documents of the XVIII century regarding Georgia. pp. 287–288.