Kraljevstvo Burgunda

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Kraljevstvo Burgunda ili Prvo Burgundsko Kraljevstvo je kraljevstvo naroda Burgunda koje nastaje 411. godina na području koje su osvojili u napadu na Zapadno Rimsko Carstvo i koje će trajati do franačkog osvajanja Burgunda 534. godine.

Kraljevina

Koristeći povlačenje većine rimske vojske s granice na Rajni u obranu Italije po napadom Gota, vojni savez barbarskih naroda Alana, Vandala i Sveva 31. prosinca 405. (ili 406.) prelazi preko zaleđene Rajne i napada Zapadno Rimsko Carstvo. Da li su se u tom vojnom savezu nalazili i Burgundi je danas još uvek predmet debate, ali njih nalazimo već 411. na području rimske Galije gdje njihov kralj Gundahar u savezu s Alanima proglašava za rimskog cara Jovina. U mirovnom sporazumu legitimni car Honorije "poklanja" Burgundima i njihovom kralju kojeg Rimljani nazivaju zapovjednikom Burgunda područje koje su osvojili. Razdoblje posljednjega rimskog trijumfirata i tadašnjeg građanskog rata između raznih generala Burgundi su odlučili iskoristiti daljnjim širenjem svog područja i pljačkom rimskih provincija. Završetkom građanskog rata vlast preuzima general Flavije Aecije novi de facto vladar Zapadnog Rimskog Carstva koji stvara ujedinjenu rimsko-hunsku vojska za rat protiv Burgunda što rezultira njihovim katastrofalnim porazom 437. godine i spaljivanjem Wormsa [1], burgundskog glavnog grada u događaju koji ulaze u nordijsku mitologiju pod imenom Nibelungenlied. Preostali Burgundi nakon ovog poraza bivaju preseljeni na šire područje današnje Ženeve s kojega će napadati od 461. godine ostatke raspadajućeg Zapadnorimskog carstva i značajno proširiti teritorij kraljevstva na Savoju, Lyon i Vienne na području današnje pokrajine Isère u Francuskoj. Više od 4 desetljeća duga vladavina kralja Gundobada koji je ranije kratko vrijeme bio i vrhovni zapovednik vojske Zapadnog Rimskog Carstva postaje razdoblje kasnije nedostižnog prestiža ovog kraljevstva. Novi kralj po očevoj smrti 516. godine postaje Sigismund od Burgundije koji se zaratio s franačkim kraljem Hlodomerom od koga biva poražen i ubijen [2], a potom 524. godine vlast u Burgundije uz pomoć Teuderih kralja Metza osvaja Sigismundov brat Godomar koji pobeđuje Franke u Bitki kod Vezeroncea 25. lipnja 524. godine. Deset godina kasnije tijekom novoga obrambenog rata protiv Franaka Godomar će biti poražen i ubijen nakon čega Kraljevstvo Burgunda biva anektirano u franačku državu i prestaje s postojanjem.

Povezano

Napomena

Kraljevstvo Burgunda de jure ne postoji do 443. godine pošto ono nije od nikoga priznato za razliku od na primjer Vizigotskog Kraljevstva koje biva priznato 418. godine pa u skladu s tim od tada formalno postoji.

Izvori

  1. Prosper; Chronica Gallica 452; Hydatius; and Sidonius Apollinaris.
  2. Gábor Klaniczay, Holy Rulers and Blessed Princesses: Dynastic Cults in Medieval Central Europe, (Cambridge University Press, 2000.), str. 67.