Koyukon

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Koyukon Indijanci

Koyukon (Koyukukhotana).- /"people of Koyukuk River."/ pleme američkih Indijanaca iz grupe Khotana, nastanjeno južno od ušća Tanane i uz Koyukuk River na Aljaski. Swanton Koyukone dijeli na tri lokalne skupine, to su Kaiyuhkhotana s rijeke Yukon, između Anvika i Koyukuka uključujući i Innoko River. Druga grupa su Koyukukhotana vlastiti s rijeke Koyukuk, i treći Yukonikhotana, od ušća Tanane do ušća Koyukuka. Svaka ova grupa Koyukona imala je više naselja. Mooney (1928) procjenjuje da ih je 1740. bilo 1,500; 840 (1890.). Koyukoni danas žive u 11 sela, i ima ih oko 2,300.

Lokalne skupime i sela

Swanton ih dijeli na 3 skupine[1]

Skupine Koyukukhotana i Yukonikhotana Hodge zajednički naziva Unakhotana[2]. Naziv Kaiyuhkhotana označava Ingalike koji se navode kao samostalno pleme. Hodge kaže da je Ingalik eskimski naziv za Kaiyuhkhotana Indijance sa rijeke Yukon, a da su Rusi taj naziv proširili na sve Kaiyuhkhotane[3].

Život Koyukona

Koyukoni su sub-arktički narod lovaca i ribara, s krpljama, kao jednim od simbola njihove kulture. Život Koyukona organiziran je sezonski. Oni tradicionalno imaju proljetne, ljetne, jesenske i zimske logore, i kreću se prateći migraciju životinja, odnosno karibua. Tijekom ljeta Minkhotanas (='lake people') Koyukoni se bave lovom na karibue i drugu divljač, dok su tijekom jeseni zauzeti ribolovom na losose. Važan je tada i lov na karibue koji se sele u to vrijeme, a nastavlja se i tijekom zime, kao i u rano proljeće; Meso karibua Indijanci suše i skladište u trapovima za kasniju upotrebu.

Povijest

Prvi bijelci sa Kojima Koyukoni dolaze u kontakt su Rusi. Ruski istraživač Malakov utemeljuje trgovačku postaju u Nulatu 1838. ili 1839. godine. Ubrzo nakon toga (1839.) slijedi nekoliko epidemija. Godine 1859. dolazi do poznatog masakra u selu Nulato kojeg su izvršili domoroci sa područja rijeke Koyukuk. Civilizacija počinje brže prodirati dovođenjem telegrafa (1867.) u Koyukon, otvaranjem trgovačke postaje 1880. i 'zlatnom groznicom' od 1884/5.

Izvori

Vanjske poveznice