Kosmajski partizanski odred | ||
---|---|---|
Segment | NOV i PO Jugoslavije | |
Lokacija osnivanja | planina Kosmaj | |
Jačina | oko 250 boraca (rujan 1941.) | |
Formacija | pet četa | |
Zapovjednici | ||
Zapovjednici | Koča Popović | |
Angažman | ||
Bitke | Ustanak u Srbiji 1941. Operacija Baden Beogradska operacija Sremski front | |
Odlikovanja | Orden narodnog oslobođenja |
Kosmajski narodnooslobodilački partizanski odred „Rade Jovanović Radovan“ nastao je 31. srpnja 1941. godine izdvajanjem iz Kosmajsko-posavskog NOP odreda, formiranog 1-2. srpnja 1941. godine na planini Kosmaj.[1] Do reorganizacije ovog partizanskog odreda došlo je jer su djelovanja posavskih četa bila usmjerena na područje Posavine, a kosmajskih na Podunavlje i okolinu Mladenovca.
Prilikom osnivanja Kosmajsko-posavskog odreda, za zapovjednika je imenovan Koča Popović, a za njegovog zamenika Rade Jovanović.[2] Nakon osamostaljenja Kosmajskog odreda, za zapovjednika je postavljen Mile Todorović, profesor, a za političkog komesara Jovan Jerković, radnik.[3] Kosmajski odred je u početku imao dvije čete s ukupno 94 borca, sredinom kolovoza narastao je na četiri čete, a početkom rujna je imao pet četa sa oko 250 boraca. U rujnu 1941. godine Odred je ponio ime Radeta Jovanovića Radovana, u znak sjećanja na zamjenika zapovjednika odreda, koji je poginuo 25. rujna u blizini Sopota. On je kasnije proglašen za narodnog heroja.
Kosmajski partizanski odred se krajem 1941. godine sa partizanskim snagama povukao u Sandžak, ali se po naređenju Vrhovnog štaba, početkom 1942. vratio u Srbiju i u teškim borbama tokom veljače razbijen na više grupa. Odred je ponovo formiran 6. svibnja 1943. godine kod sela Kovačevca.
Sredinom rujna 1944. godine Kosmajskom partizanskom odredu je pripojen Drugi tamnavsko-posavski bataljon i on je reorganiziran u Kosmajsku narodnooslobodilačku brigadu. Brigada je u listopadu ušla u sastav Šeste ličke proleterske divizije „Nikola Tesla“ i dobila naziv 22. srpska brigada. Zbog pretrpljenih gubitaka, na Srijemskom frontu, brigada je rasformirana 7. ožujka 1945. godine. Odlikovana je Ordenom narodnog oslobođenja sa zlatnim vencem.
Borbeni put Kosmajskog odreda
Za osiguranje železnnčkih linija na području Srbije bila je upotrebljena naoružana srpska žandarmerija. Veća aktivnost ustanika, naročito otkad su 25. srpnja 1941. srušeni vijadukti oko 30 km južno i jugoistočno od Beograda, iziskuje potrebu da se pojača zaštita željezničkih objekata na linijama Beograd—Palanka—Niš i Beograd—Osipaonica.[4]
– Mjesečni izveštaj Komandanta Srbije Komandantu oružanih snaga na Jugoistoku od 5. kolovoza 1941.

Kosmajski partizanski odred je po formiranju djelovao na planini Kosmaju, okolini Smedereva i Beograda i na komunikacijama Beograd-Mala Krsna, Beograd-Velika Plana i Beograd-Lajkovac. Od početka srpnja do početka kolovoza, Glavni štab NOPO Srbije se neko vrijeme nalazio na Kosmaju. U to vreme, Kosmaj je bio centar ustanka u Srbiji. Kosmajski partizani su pod vodstvom komandanta Koče 25. srpnja izveli istovremene sabotaže na vijaduktima kod Belog Potoka i kod Ralje.[5] Most kod Belog Potoka raznijet je eksplozijom, a most kod Ralje znatno oštećen. Obje sabotaže prouzrokovale su prekid prometa na neko vrijeme.
Početkom kolovoza 1941. godine njemačke snage su u okviru antipartizanske operacije Baden opkolile Kosmaj sa svih strana i u toku 8. i 9. kolovoza prokrstarile planinom. Na Kosmaju se tada nalazila samo Mladenovačka partizanska četa, sa ukupno 27 boraca. U neravnopravnoj borbi protiv Nijemaca, poginulo je 13 partizana, a ostatak se uspio probiti iz obruča. Među poginulim partizanima nalazio se i narodni heroj Branko Krsmanović, španjolski borac i član Glavnog štaba NOP odreda Srbije.
U Prvoj neprijateljskoj ofanzivi, nakon borbi sa njemačkim 125. pješadijskim pukom, dijelovima 714. pješadijske divizije i nedićesvko-četničkim snagama istočno od Obrenovca, na Kosmaju, Rudniku i oko Gorenjeg Milanovca, Odred se krajem studenoga 1941. godine povukao, preko Zlatibora u Sandžak.
Po naređenju Vrhovnog štaba NOP odreda Jugoslavije, početkom siječnja 1942. godine, prebacio se sa oko 110 boraca na teritorijujužno od Valjeva, a zatim se, vodeći neprestano teške borbe protiv njemačkih, nedićevskih i četničkih snaga probio na planinu Kosmaj. Posle teške borbe, sa daleko nadmoćnijim neprijateljem, u području sela Mirosaljci, Tulež i Prkosava, 22. veljače 1942. godine, razbijen je na više grupa.
Kosmajski partizanski odred ponovo je formiran 6. svibnja 1943. godine, kod sela Kovačevca, od Kosmajske čete Prvog šumadijskog partizanskog odreda, Gročansko-podunavske četa i novih boraca. Tada je pri formiranju imao svega dvije čete sa oko 60 boraca. Kroz uspješne akcije u podunavlju i na području Kosmaja, kao i vrlo aktivan politički rad na terenu, Odred je vrlo brzo narastao. Iz njegovog sastava izdvojeni su borci za Prvu četu Prvog šumadijskog bataljona, koji je 28. lipnja 1943. formiran u selu Garaši. Potom je 5. listopada dao jedan, a 28. listopada 1943. godine i drugi bataljon za Prvu šumadijsku brigadu.
Dana 31. listopada 1943. godine Kosmajski partizanski odred je porazio dijelove Avalskog korpusa JVUO u okolini Baćevca. Tokom noći 20/21. prosinca 1943. godine, Mihailovićevi četnici su, u saradnji sa okupatorom, izvršili zloglasni pokolj u Vraniću nad obiteljim (ženama i djecom) boraca Kosmajskog odreda.
Usprkos svemu Odred je i dalje rastao, pa su iz sastava Odreda, krajem travnja 1944. godine izdvojeni su borci i za Drugu šumadijsku brigadu.
Kosmajska brigada

Polovinom rujna 1944. godine od boraca Kosmajskog partizasnkog odreda i boraca Drugog posavsko-tamnavskog partizanskog bataljona, koji se iz Banata prebacio u Srbiju, formirana je u selu Drugovcu Kosmajska narodnooslobodilaka brigada. Na dan formiranja imala je tri bataljona sa oko 1.000 boraca.
Brigada se najprije nalazila u Petoj krajiškoj, a potom od 8. listopada u Šestoj ličkoj proletreskoj diviziji „Nikola Tesla“. Od 2. listopada 1944. godine Kosmajska brigada je preimenovana u 22. srpsku narodnooslobodilaku brigadu.
Kosmajska brigada je krajem rujna 1944. godine vodila borbe s četnicima u selima Beljini, Lisoviću i Boždarevcu, kada je razbila četničku Gročanski i Lipovičku brigadu, a u listopadu je sudjelovala u borbama za oslobođenje Beograda. Potom je bila upućena na Srijemski front, gde je u studenome vodila borbe protiv Nijemaca kod sela Manđelosa i Matore šume. Krajem studeniga povučena je na odmor u Beograd, a od prosinca je ponovo bila na Srijemskom frontu. Brigada je zbog pretrpljenih gubitaka rasformirana 7. ožujka 1945. godine.
Narodni heroji Kosmajskog partizanskog odreda

- Stjepan Abrlić Steva, politički komesar čete
- Milosav Vlajić, zamjenik komandanta Odreda
- Rade Jovanović Radovan, zamjenik komandanta odreda
- Božidarka Damjanović-Marković Kika, zamjenik političkog komesara
- Milorad Umjenović, borac-mitraljezac
Literatura
- Vojna enciklopedija (knjiga četvrta). Beograd 1972. godina.
- Narodni heroji Jugoslavije, „Mladost“, Beograd 1975. godina
Izvori
- ↑ ALEKSANDAR NENADOVIĆ: RAZGOVORI S KOČOM
- ↑ Rade Jovanović, u Narodni heroji Jugoslavije, Mladost, Beograd, 1975.
- ↑ Dragoslav Dimitrijević - Beli: KOSMAJSKI PARTIZANI
- ↑ Mjesečni izveštaj komandnog štaba Komandanta Srbije od 5. kolovoza 1941. Komandantu oružanih snaga na Jugoistoku, NAW, T312, roll 454, fs 8040055-7 (objavljeno u Zbornik NOR-a, tom XII, knjiga 1)
- ↑ http://www.znaci.net/00001/25_3.htm