 |
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
 |
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak. |
Konzervacija restauracija fresaka u Sikstinskoj kapeli
Konzervacija restauracija freska u Sikstinskoj kapeli najznačajniji je konzervatorsko restauratorski zahvat izveden u 20.stoljeću.
Sikstinska je kapela izgrađena u vrijeme Pape Siksta IV.Zidovi kapele urešeni su freskama renesansnih slikara Domenika Girlandaja,Pietra Peruđina te Sandra Botičelija.[1] U vrijeme Pape Julija II Mikelanđelo je oslikao strop kapele (između 1508. i 1512.),te Posljednji sud završen 1541. naručen za Pape Klementa VII.[2] U kapeli su postavljene i tapiserije izrađene po Rafaelovim nacrtima 1515–16.
Prethodne restauracije
Mikelanđelove freske su i prije posljednje restauracije 1980 - 1994. bile restaurirane.Već 1547. piše Paolo Giovio da su freske oštećene kalijevim nitratom i da su ispucale. Po Colalucciju, vodećem restauratoru Laboratorija za restauriranje Papinskih spomenika, muzeja i galerija, i voditelju restauracije svoda kapele, ovo izbijanje kalijevih soli tretirano je lanenim ili orahovim uljem, koje je ovaj sloj učinilo privremeno transparentnijim, te stoga manje vidljivim.
Godine 1625. na stropu radi pozlatar Simone Lagi,koji je strop obrisao lanenim krpama te ga očistio trljanjem sa kruhom. Colalucci smatra da je na freske nanio i sloj tutkalnog premaza kako bi oživio boje, no smatra da to nije naveo u svom izviješću o radu na slikama.
Između 1710 i 1713. na freskama je radio i slikar Aniballe Mazzuoli, te njegov sin. On je pak sliku čistio spužvom natopljenom u grčkom vinu, Colalucci smatra da je i on koristio tutkalni premaz .
Pretposljednja restauracija izvedena je između 1935 i 1938.
Moderna restauracija
Istražni radovi koji su prethodili restauriranju započeli su 1979.Voditelj restauratora bio je Gianluigi Colalucci, a s njime su radili i Maurizio Rossi, Piergiorgio Bonetti, i drugi.U svom radu oslanjali su se na Carlo Pietrangelijeva pravila o restauriranju umjetničkih djela,iz godine 1978.Sukladno ovim pravilima radovima su prethodila istraživanje i analize fresaka .Također dio ove procedure bilo je i detaljno snimanje svih faza rada,isto je proveo japanski fotograf Takashi Okamura,za tvrtku Nippon Television Network Corporation.
Između lipnja 1980 i listopada 1984 završena je prva faza radova,rad na lunetama.Potom je fokus radova prebačen na strop kapele,te su i ovi radovi završeni u prosincu 1989.Završna faza radova,rad na freski Posljedjeg suda uslijedio je potom te je restaurirana kapela svečano otvorena 1994. od strane pape Ivana Pavla II.
Ciljevi konzervatorsko restauratorskih radova
Ciljevi su radova bili:
- Proučiti freske naprednim tehnologijama,te analizirati dobivene rezultate,kako bi se razradilo primjerenu tehnologiju rada na freskama
- Sve postupke zabilježiti pismeno,te filmom i fotografijama.
- Koristiti samo materijale i tehnike koji su jednostavni i u praksi dokazani,te reverzibilni.
- Ukloniti i sanirati sva oštećenja koja mogu negativno djelovati na žbuku tj nosioc slike.
- Ukloniti sloj nečistoće,većinom sastavljen od voska i čađi ,te nastao petstogodišnjim paljenjem svijeća.
- Ukloniti preslike prethodnih restauracija.
- Ukloniti ulje i životinjske masnoće korištene za sanaciju štete od nitratnih soli
- Ukloniti kristalizirane slane naslage
- Konzervirati površine koje su bile ugrožene bubrenjem i otprskivanjem
- Simpatetički restaurirati dijelove gdje je propadanje ugrozilo integritet cjeline,na primjer,poput kitanja pukotina,te estetske reintegracije istih sa originalom.
- Na određenim dijelovima sačuvati i ostatke prijašnjih restauracija
Pripreme i pristup
<templatestyles src="Multiple image/styles.css" wrapper=".tmulti"></templatestyles>
Godine 1979 Colalucci podizima niz eksperimenata kako bi otkrio pravi pristup restauraciji fresaka kapele.Istraživanje je uključivalo probne radove na malim dijelovima slike Sukob nad tijelom Mojsijevim Mattea de Lecce, koji je koristio tehniku i podlogu vrlo sličnu Michelangelovoj.Probni radovi usmjereni na otkrivanje za rad pogodnih otapala nastavljeni su i na malom dijelu lunete sa Eleazarom i Matanom.
Zbog visine stropa,te nedostupnosti fresaka na njemu,precizno određenje oštećenja i mogućih problema nije bilo u potpunosti moguće sve do odluke da se postavi skele i krene u radove.
Prema Colalucciju, nastavak znanstvenih ispitivanja i preciznije određenje rješavanja određenih problema bili su integralni dio samog zahvata.
Godine 1980 donešena je i konačna odluka o pokretanju radova.Japanska tvrtka Nippon Television Network Corporation bila je vodeći financijer radova (4 200 000 dolara!po drugim izvorima 6 000 000!),za uzvrat su zatražili ekskluzivna prava na snimanje radova.
Skela
Za razliku od skele iz 1506.suvremena je skela bila načinjena od aluminija.Dok je izvorna skela morala biti rastavljana pa sastavljana aluminijska skela je jednostavno gurana sa pozicije na poziciju.No korištene su i rupe načinjene za izvornu drvenu skelu,kao i neke onovremenim rješenjima istovjetne suvremene inačice.
Stanje fresaka
Istraživanja iz 1979 pokazala su da je cijeli interijer kapele,posebice strop,prevučen slojem nečistoće,uglavnom voska i čađe nastale paljenjem svijeća. Dijelovi iznad prozora(glavni izvor prozračivanja kapele),te lunete onečišćeni su bili i jače nego sam strop kapele ,prije svega zbog ulaženja dima i ispušnih plinova iz grada.
Intervencije
Prije početka radova tim stručnjaka je proveo 6 mjeseci u istraživanju sastava i stanja fresaka.Načinjena je posebna studija kako bi se utvrdilo otapala najpogodnija za rad na pojedinim površinama oslika
Reakcije na restauratorske radove
Kritika i pohvale
Već u vrijeme najave radova javile su se i brojne kritički orijentirane primjedbe.Najglasniji je od kritičara bio povijesničar umjetnosti James Beck,utemeljitelj ArtWatch Internationala,koji je višekratno upozoravao na mogućnost oštećenja slika uslijed neprimjereno osmišljenih i provedenih restauratorskih radova .Upozoravao je da su sva prethodna redom neprimjerena restauriranja stropa kapele doprinijela oštećenju slika na ovaj ili onaj način.Bilo kakovi restauratorski radovi,nasuprot konzervatorskih,predstavljaju opasnost za tretirano djelo.Dok konzervacija ima za cilj očuvanje trenutačnog stanja te minimiziranje daljeg propadanja,restauriranje uvijek nosi sa sobom neke etički u pravilu dvojbene ciljeve.Ovoj problematici Beck je posvetio i svoju knjigu Art Restoration, the Culture, the Business and the Scandal.[3]
Nasuprot tome većina je nestručnjaka ,uključujući i Papu Ivana Pavla II bila zadivljena rezultatom radova.
Treba naglasiti da Beck nije bio jedini stručnjak koji je upozoravao na dvojbenu "impresivnost i glorioznost" rezultata.
Dodatna literatura
- James Beck i Michael Daley, Art Restoration, the Culture, the Business and the Scandal, W.W. Norton, 1995. ISBN 0-393-31297-6
- The Sistine Chapel, ed. Massimo Giacometti. (1986) Harmony Books, ISBN 0-517-56274-X
- Pietrangeli, Hirst and Colalucci, eds. The Sistine Chapel: A Glorious Restoration, (1994) Harry N Abrams, ISBN 0-8109-8176-9
Vanjske poveznice
Izvori
- ↑ John Shearman, essay The Chapel of Sixtus IV in The Sistine Chapel, ed. Massimo Giacometti, (1986) Harmony Books, ISBN 0-517-56274-X
- ↑ Massimo Giacometti, editor, The Sistine Chapel, (1986) Harmony Books, ISBN 0-517-56274-X
- ↑ James Beck and Michael Daley, Art Restoration, the Culture, the Business and the Scandal, W.W. Norton, 1995. ISBN 0-393-31297-6