Kontrabas ili samo bas najveći je i najdublji gudači instrument u modernom simfonijskom orkestru.[1]
Notni zapis mu je najčešće pisan za oktavu više nego što zvuči kako bi se izbjeglo pretjerano korištenje pomoćnih crtica. Kontrabas je jedini moderni gudači instrument štiman u čistim kvartama umjesto u čistim kvintama, a žice se obično štimaju na E1, A1, D2 i G2. Točno podrijetlo instrumenta još je stvar rasprave jer su učenjaci podijeljeni između obitelji viola (gamba) i violinske obitelji.
Kontrabas je standardni član žičanog orkestralnog dijela, kao i koncertnih sastava, stoga je u zapadnoj klasičnoj glazbi istaknut u koncertima (concerto), kao solist ili u komornoj glazbi. Bas se koristi i u mnogim drugim žanrovima, poput jazza, bluesa i rock & rolla, rockabillyja, psychobillyja, countryja, bluegrassa, tanga i u mnogim vrstama narodne glazbe.
Kontrabas se svira ili gudalom (arco) ili trzanjem žica prstima (pizzicato). U orkestralnom repertoaru i u tango glazbi, primjenjuju se oba načina. U jazzu, bluesu i rockabillyju, pizzicato je norma. Klasična glazba koristi samo prirodan zvuk kojeg instrument akustično proizvodi, kao i tradicionalni bluegrass. U jazzu, bluesu i srodnim žanrovima, bas se uglavnom ozvučuje pojačalom i zvučnicima.
Izvori
Vanjske poveznice
- EarlyBass.com, autor Jerry Fuller
- Popis skladbi s kontrabasom u komornoj glazbi
- Kontrabasi u poljskoj narodnoj glazbi
| ||||||||
Nedovršeni članak Kontrabas koji govori o glazbenim instrumentima treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.