Kontemplacija (lat. contemplatio, contemplari: motriti, promatrati, kon- + templum: hram) u prvom redu znači razmišljanje, promatranje, razmatranje, duboko poniranje mislima u nešto. Misaoni proces koji nema potrebe za praktičnom realizacijom. Grčko podrijetlo izraza ('θεωρεω') znači “gledati neki prizor” ili religijski događaj.
Kršćanstvo
Iz kršćanske perspektive kontemplacija se pravilno promatra unutar konteksta molitve koja se shvaća kao pokret ljudskog srca u odgovoru na božansku inicijativu. Kršćanska kontemplativna osoba je ona koja živi s jednostavnom sviješću o Božjoj djelotvornoj prisutnosti u ljudskom životu, povijesti, svijetu i Crkvi.[1]
Budizam
U starijem budizmu svrha kontemplacije je stjecanje ispravnog uvida u stvarno stanje ljudskog bića, u nepostojanost svih stvari, uzroke patnje u vezanosti za prolazno, nepostojanje suštine i trajnosti u bilo kojem objekti vezanosti, iluzornosti pojedinačne osobnosti i tome slično. U kasnijem budizmu uvid u suštinsku prazninu sveg postojanja (šunjata), Budha prirodu, primordijalni um i viđenje stvari kakve jesu (dekonstrukcija konceptualnog verbalno-simboličnog metalnog filtriranja). U nekim ezoteričnim oblicima iako ostaju isti krajnji ciljevi postoje "koraci" u praksi koji uključuju kontemplacije raznih božanstava, jogističke prakse i slično. U budizmu čiste zemlje pak postoje religijsko-devocijske prakse nalik teističkim religijama (mantra, molitva, pojanje, kontemplacija deificiranih objekata štovanja i sl.)
Hinduizam
Hinduizam nije uobičajena religija jedinstvenog izvora već skup tek sa par doktrina labavo povezanih i međusobno vrlo različitih tradicija. Stoga je nemoguće govoriti o kontemplaciji u globalu, nego samo o praksama pojedinih skupina unutar Hinduizma.
Bilješke
- ↑ Suvremena Katolička Enciklopedija Michael Glazier & Monika K Hellwig, 2005. str. 262
Vanjske poveznice
Sestrinski projekti
 | Pogledajte rječničku natuknicu kontemplacija u Wječniku, slobodnom rječniku. |