Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Koncert za violu i orkestar u D-duru (Hoffmeister)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Koncert za violu i orkestar u D-duru

Prva stranica rukopisa
Skladatelj Franz Anton Hoffmeister
Nastanak prije 1799.
Forma solistički koncert
Broj stavaka 3
Trajanje oko 20 minuta

Koncert za violu i orkestar u D-duru je solistički koncert Franza Antona Hoffmeistera iz razdoblja klaiscizma. S obzirom da prikazuje tipične karakteristike klasicizma, koncert je redovno u repertoaru i na audicijama violista.

Kontekst

Franz Anton Hoffmeister bio je njemački skladatelj iz razdoblja klasicizma i glazbeni izdavač. Danas je Hoffmeister poznat prvenstveno po izdavačkim aktivnostima. Osnovao je dvije izdavačke kuće, prvu 1885. u Beču i drugu 1800. godine u Leipzigu. Osim svojih djela, izdao je djela mnogih tada značajnih skladatelja, među kojima su Haydn, Mozart i Beethoven.

Hoffmeister je napisao najmanje osam opera, preko 50 simfonija, brojne koncerte, veliki broj komornih djela za gudače i nekoliko zbirki pjesama.

Do kraja 17. stoljeća viola je smatrana pratećim glazbalom i rijetko se koristila kao solističko glazbalo. Telemannov Koncert za violu u G-duru, TWV 51:G9, napisan između 1716. i 1721. godine, smatra se prvim koncertom za violu. Zahvaljujući pojavi više djela za violu u 18. stoljeću, mnogi su skladatelji potaknuti za pisanje glazbe i za druga "sporedna" glazbala.

Nastanak

Malo se zna o nastanku ovog koncerta. Vjeruje se da je napisan u 1780-im ili ranim 1790-im godinama. Rukopis je u katalogu Johanna Traega u Beču ponuđen na prodaju 1799. godine. Dijelovi rukopisa čuvaju se u Saksonskoj državnoj biblioteci (Sächsische Landesbibliothek) u Dresdenu. Od 20. stoljeća koncert je nezaobilazan repertoar za violu te obvezatno djelo na mnogim audicijama i natjecanjima jer prikazuje tipične karakteristike klasicizma u strukturi, kontrastu raspoloženja, melodiji itd.

Po naslovu u rukopisu, solo dionice trebala bi izvoditi prva viola (viola principale, tj. principal, odnosno vođa grupe viola). Koncert se može svirati na dva načina, tako da je solist principal te svira i u tutti dionicama za vrijeme cijelog koncerta, kao što je bilo uobičajeno u 18. stoljeću kad je koncert napisan, ili da solist ne svira tutti dionice, kakva je uglavnom današnja praksa, kad je solist uz dirigenta ispred orkestra.

O glazbi

Orkestracija: solo viola, 2 oboe, 2 horne, 2 trube, gudači.

Tonalitet: D-dur

Koncert je u strogoj formi klasicističkog koncerta.

  1. Allegro
  2. Adagio
  3. Rondo

1. Allegro

Stavak ima 212 taktova, D-dur, takt 4/4

Napisan je u sonatnoj formi, čija se struktura može predstaviti shematski:

ritornel orkestra • solo ekspozicija • ritornel • razvoj • ritornel • repriza • ritornel (kodeta)

Ni Hoffmeister nije zapisao kadence, prema praksi iz tog doba kojom je skladatelj izvođaču davao slobodu improvizacije.

2. Adagio

Stavak ima 94 takta, d-mol, takt 4/4

Napisan je u proširenoj binarnoj formi, koja se shematski može predstaviti:

orkestarski uvod • solo tema A • interludij • B • A' • koda

3. Rondo

Stavak ima 164 takta, D-dur, takt 6/8

Stavak je u tipičnoj rondo-formi, ABACADA, gdje refren (A) uvodi solist.

Uobičajeno trajanje koncerta je oko 20 minuta.

Izvori

Vanjske poveznice

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Franz Anton Hoffmeister