Koncert za violinu i orkestar br. 1 u D-duru (Prokofjev)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Koncert za violinu i orkestar br. 1
Skladatelj Sergej Prokofjev
Nastanak 1917.
Premijera 18. listopada 1923., Pariz
Kataloška oznaka op. 19
Forma koncert
Tonalitet D-dur
Broj stavaka 3
Trajanje oko 22 minute

Koncert za violinu i orkestar br. 1 u D-duru op. 19 je skladba Sergeja Prokofjeva iz 1917. godine. Zbog Oktobarske revolucije premijera je odložena i djelo je prvi put izvedeno tek 1923. godine u Parizu. Koncert se nalazi na trajnim zapisima mnogih violinista.

Nastanak

Sergej Sergejevič Prokofjev, ruski pijanist, dirigent i skladatelj, pionir je neoklasicizma i jedan od značajnijih skladatelja 20. stoljeća. Na Konzervatoriju u Sankt Peterburgu, gdje je s 13 godina primljen kao najmlađi student do tada, diplomirao je kompoziciju 1909. te naknadno do 1914. godine klavir i dirigiranje. Nakon izbijanja Oktobarske revolucije emigrira u SAD, a 1922. seli u Pariz gdje je ostao do 1936. godine, odakle prelazi u Moskvu. Koncertirao je po SAD-u i Evropi, a boravak u Parizu je njegovo najplodnije stvaralačko razdoblje. Njegov opus (opp. 1-138) obuhvaća 15-ak žanrova: 14 opera, 9 baleta, scensku i filmsku glazbu, 7 simfonija (i još dvije iz dječačkih dana), 11 koncerata, kao i mnogobrojna instrumentalna i vokalna djela.

Sergej se s majkom ispred Prvog svjetskog rata sklonio u toplice Kislovodsk na Kavkazu, gdje je imao romansu s Ninom Meščerskajom (Нина Мещерская) i u to vrijeme napisao je romantični uvod u prvi stavak koncerta. Zbog previše drugih obveza, obustavio je rad na djelu i nastavio ga 1917. godine. Nakon Februarske revolucije, Sergej je veći dio koncerta napisao i orkestrirao na brodu za vrijeme dugog krstarenja Volgom i Kamom.

Poljak Paweł Kochański bio je konzultant Prokofjevu za violinske dionice i trebao je biti solist na premijeri zakazanoj za studeni 1917. godine u Sankt Peterburgu, koja nije ostvarena zbog Oktobarske revolucije, a zbog obveza nije mogao biti solist ni na Pariškoj premijeri. Nekoliko violinista je odbilo ili otkazalo nastup, pa je na premijeri koja je održana 18. listopada 1923. godine u Pariškoj operi solist bio koncert-majstor Marcel Darrieux a dirigent je bio Sergej Kusevicki (Сергей Кусевицкий). Premijera je bila slabo primljena, jer je publika očekivala moderniju glazbu, a drugi razlog bio je još jedan istovremeni događaj, premijerno izvođenje djela Oktet za puhače Igora Stravinskog, kojim je sâm dirigirao.

O glazbi

Orkestracija: solo violina, pikolo, 2 flaute, 2 oboe, 2 klarineta, 2 fagota, 4 horne, 2 trube, tuba, timpani, udaraljke, harfa, gudači

Tonalitet: D-dur

Umjesto rasporeda brzi-spori-brzi stavak kod klasičnog koncerta, u ovom koncertu raspored je spori-brzi-spori stavak. Kritičari zamjeraju djelu na tom neformalnom uređenju i atipičnoj ulozi solo violine koja, iako dominira u djelu, često je integrirana u orkestar.

  1. Andantino
  2. Scherzo. Vivacissimo
  3. Moderato. Allegro moderato

1. Andantino

Prvi stavak je u uobičajenom sonatnom obliku. Počinje ga violina s violama spomenutom romantičnom lirskom temom, koja u partituri ima oznaku sognando (sanjivo), kojima se pridružuju flaute, klarineti i oboe. Druga tema, označena kao narrante (narativno), virtuoznija je i snažnija. U razradi se teme transformiraju skoro do neprepoznatljivosti, a u kratkoj reprizi čuje se samo prva tema, nešto sporija, koju vodi flauta uz pratnju harfe i solo violine.

2. Scherzo. Vivacissimo

Drugi stavak je scherzo u formi ronda, što znači razigranog i humorističnog karaktera. Glazba je za solista vrlo zahtjevna, prepuna kontrasta i preokreta u artikulaciji, koje je kritičar Izrailj Nestjev (Израиль Нестьев) opisao kao "glazba u kojoj dominiraju slike sarkazma i zlokobnih sila".

3. Moderato. Allegro moderato

Uvodnu temu trećeg stavka počinje fagot a nastavljaju limeni puhači. Violina virtuozno izvodi svoje melodije. U kulminaciji se vraća romantična prva tema, vrlo slična reprizi prvog stavka.

Uobičajeno trajanje koncerta je oko 22 minute.

Izvođenja

Koncert se nalazi na trajnim zapisima mnogih čuvenih violinista, kao što su na primjer David Ojstrah, Isaac Stern, Itzhak Perlman iz starije te Vadim Gluzman i Hilary Hahn iz mlađe generacije.

Vidi još

Izvori