Koliko anđela može plesati na glavici pribadače?

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na: orijentacija, traži

"Koliko anđela može plesati na glavici pribadače?" pitanje je koje se mnogo puta rabilo za odbacivanje posebice srednjovjekovne angelologije, ali i skolastike uopće. Fraza se također rabila u kritiziranju likova poput Dunsa Škota i Tome Akvinskoga.[1] Druga inačica pitanja glasi: "Koliko anđela može sjediti na glavici pribadače?" U modernoj uporabi ovo pitanje također služi kao metafora za gubljenje vremena u debatiranju o temama koje nemaju nikakvu praktičnu vrijednost.[2][3]

Porijeklo

Da su određeni čuveni srednjovjekovni učenjaci razmatrali ovakva pitanja sasvim je jasno. Summa Theologica Akvinskoga, napisana o. 1270. godine, uključuje raspravu o nekoliko pitanja koja se odnose na anđele kao što su "može li se nekoliko anđela nalaziti na istom mjestu?" Ideja o tome da su takva pitanja imala istaknuto mjesto u srednjovjekovnom nauku predmet je debate. Jedna teorija tvrdi da se radi o ranonovovjekovnoj fabrikaciji[4] koja se rabila za diskreditiranje skolastičke filozofije u vremenu dok je ona još uvijek imala značajnu ulogu u sveučilišnom obrazovanju. James Franklin naznačio je ovo kao znanstveni problem, te spominje da se može pronaći jedna referencija u Religiji protestanata[5] Williama Chillingwortha iz 17. stoljeća u kojoj on optužuje neimenovane skolastike za debatiranje o tome "može li milijun anđela ne stati na iglin vršak?" To je ranije od jedne referencije iz Istinskog intelektualnog sustava svemira Ralpha Cudwortha iz 1678. godine. H. S. Lang, autor Aristotelove Fizike i njezinih srednjovjekovnih inačica (1992.), kaže (str. 284.):

"Pitanje o tome koliko anđela može plesati na vršku igle, ili glavici pribadače, često se pripisuje 'kasnosrednjovjekovnim piscima' ... Činjenica je zapravo da to pitanje nije nikad pronađeno u tom obliku".

Ranonovovjekovna inačica u engleskom (obično se radi o igli prije nego o pribadači) može se najranije pronaći kod Richarda Baxtera. U svojem traktatu Razlozi kršćanske religije iz 1667. godine Baxter razmatra mišljenja o materijalnosti anđela od starih vremena zaključujući:

A Schibler s ostalima označava da je razlika u opsegu takva da anđeli mogu zbiti svoju čitavu supstanciju u jedan dio prostora, pa stoga nemaju partes extra partes. Nasuprot tomu skolastici su propitkivali koliko anđela može stati na vršak igle?".
— Richard Baxter[6]

Filozof George MacDonald Ross[7] identificirao je blisku paralelu u jednom mističnom tekstu iz 14. stoljeća nazvanom Swester Katrei. Ostale mogućnosti odnose se na to da se radi o preživjeloj parodiji ili samoparodiji, ili temi za vježbanje u debatiranju.

Predloženi odgovori

Dorothy L. Sayers raspravlja o tome da je ovo pitanje "jednostavna debatna vježba" i da je odgovor koji je "obično presuđen ispravnim" bio iskazan tako da su "anđeli čista inteligencija, nematerijalna, no ograničena, tako da zauzimaju mjesto u prostoru, ali bez ekstenzije."[8] Sayers uspoređuje ovo pitanje s onim koji propituje koliko se čovječjih misli može koncentrirati na pojedinačnoj pribadači u isto vrijeme. Ona zaključuje da se beskonačnost anđela može smjestiti na glavicu pribadače jer na njoj ne zauzimaju nikakav prostor:

Praktična je lekcija koja se može izvući iz ovog argumenta ta da se riječi poput "ovdje" ne rabe na labav, neznanstveni način bez da se specificira da li mislite "smješten ovdje" ili "zauzima prostor ovdje."[8]

Strip Saturday Morning Breakfast Cereal na ovo pitanje odgovora na temelju fizike, tj. između jednog i 30 vigintilijuna anđela.[9]

Izvori

  1. ↑ "Sv. Toma ne raspravlja o pitanju "Koliko anđela može plesati na vršku igle?" On nas podsjeća na to da ne smijemo razmišljati o anđelima kao nekakvim tjelesnim bićima i da za jednog anđela nema razlike da li je sfera njegove aktivnosti vršak igle ili pak kontinent (Q. lii, a.2)." (Kennedy, D. J., "tomizam", u Katoličkoj enciklopediji)
  2. ↑ "Supernatural: On the Head of a Pin". SF Universe (B5Media: Entertainment). 27. veljače 2009. http://www.sfuniverse.com/2009/02/27/supernatural-on-the-head-of-a-pin/ Pristupljeno 15. ožujak 2009. 
  3. ↑ Hirsch, E. D. Jr., Kett, Joseph F. & Trefil, James, ed. (2002.). The New Dictionary of Cultural Literacy (Third ed.). Houghton Mifflin Co. http://www.bartleby.com/59/4/howmanyangel.html 
  4. ↑ Preciznije, u drami iz 17. stoljeća, te raspravljena na različitim razinama među kembričkim platonistima Cudworthom i Henryjem Moreom, te Leibnizom.
  5. ↑ Franklin 1993., str. 127.
  6. ↑ Richard Baxter, str. 530. Razloga kršćanske religije, 1667.
  7. ↑ G. MacDonald Ross, Angels u: Philosophy, sv. 60., 1985., str. 499–515.
  8. ↑ 8,0 8,1 Sayers, Dorothy L. "The Lost Tools of Learning". Gbt.org. http://www.gbt.org/text/sayers.html Pristupljeno 14. studenoga 2012 
  9. ↑ "Saturday Morning Breakfast Cereal". Smbc-comics.com. http://www.smbc-comics.com/index.php?db=comics&id=2576 Pristupljeno 14. studenoga 2012 

Preporučena literatura

  • Franklin, J., "Heads of Pins" u: Australian Mathematical Society Gazette, sv. 20, br. 4, 1993.
  • Howard, Philip (1983), Words Fail Me, sažetak korespondencije u The Timesu o ovoj temi
  • Kennedy, D. J., "Thomism", u: Catholic Encyclopedia
  • Koetsier, T. & Bergmans, L. (ur.), Mathematics and the Divine: a historical study, pogl. 14. autorice Edith Sylle (pregled)

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Koliko_anđela_može_plesati_na_glavici_pribadače%3F&oldid=362880"