Klaus Kinkel
| Klaus Kinkel | |
|---|---|
.jpg) Klaus Kinkel 2005. godine. | |
| Dokancelar Njemačke | |
| trajanje službe 21. siječnja 1993. – 26. listopada 1998. | |
| Premijer(i) | Helmut Kohl |
| Prethodnik | Jürgen Möllemann |
| Nasljednik | Joschka Fischer |
| Ministar vanjskih poslova | |
| trajanje službe 29. travnja 1992. – 26. listopada 1998. | |
| Premijer | Helmut Kohl |
| Prethodnik | Hans-Dietrich Genscher |
| Nasljednik | Joschka Fischer |
| Ministar pravosuđa | |
| trajanje službe 18. siječnja 1991. – 18. svibnja 1992. | |
| Premijer | Helmut Kohl |
| Prethodnik | Hans Arnold Engelhard |
| Nasljednik | Sabine Leutheusser-Schnarrenberger |
| Predsjednik Federalne obavještajne službe | |
| trajanje službe 1. siječnja 1979. – 26. prosinca 1982. | |
| Premijer | Helmut Schmidt Helmut Kohl |
| Prethodnik | Gerhard Wessel |
| Nasljednik | Eberhard Blum |
| Rođenje | 17. prosinca 1936. |
| Smrt | 4. ožujka 2019. |
| Politička stranka | FDP |
| Zanimanje | odvjetnik |
Klaus Kinkel (Metzingen, 17. prosinca 1936. - Sankt Augustin, 4. ožujka 2019.), njemački odvjetnik i političar, dokancelar Njemačke i ministar vanjskih poslova u Vladi Helmuta Kohla. Obnašao je i dužnosti ministra pravosuđa, predsjednika Federalne obavještajne službe[1] i predsjednika Slobodne demokratske stranke.
Kao ministar vanjskih poslova zalagao se za procesuiranje ratnih zločinaca iz Jugoslavenskih ratova, a na njegov je prijedlog osnovan Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije.[2]
Životopis
Rođen je 1936. u mjestu Metzingen u Baden-Württembergu u katoličkoj obitelji. Otac mu je po zanimanju bio internist.[3] Nakon položene mature u Gimnaziji u Hechingenu, upisuje odvjetnički smjer Pravnog fakulteta Sveučilišta u Bonnu i Tübingenu, gdje je 1960. položio državne ispite. Doktor prava postaje 1964. obranom doktorskog rada na Kölnskom sveučilištu.[4]
Na područnim izborima 1968. izabran je za zastupnika u Državno vijeće Baden-Württemberga. Iste godine zapošljava se u Ministarstvu unutanjih poslova, gdje je od 1970. do 1974. bio službeni referent ministra Hansa-Dietricha Genschera.
Oženjen je i otac troje djece. Jedna od kćeriju poginula je u prometnoj nesreći 1997. godine.[5]
Izvori
- ↑ Erich Schmidt-Eenboom. Der Schattenkrieger. Klaus Kinkel und der BND. Econ, Düsseldorf 1995., ISBN 3-430-18014-7.
- ↑ Pierre Hazan. Justice in a Time of War: The True Story Behind the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia. College Station: Texas A&M University Press, 2004. ISBN 1585443778.
- ↑ Munziger Online (njem.) Klaus Kinkel, www.munziger.de (pristupljeno 7. studenog 2017.)
- ↑ Bundestag (njem.) Službeni životopis, webarchiv.bundestag.de (pristupljeno 7. studenog 2017.)
- ↑ Focus, br. 24 (1997.) (njem.) Ich habe es nicht fertiggebracht, www.focus.de (pristupljeno 7. studenog 2017.)
Vanjske poveznice
- Bibliografija (njem.) na stranicama Njemačke nacionalne knjižnice
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Klaus Kinkel |
| ||||||||||||||
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}