Kit (materijal)
Kit (njem. Kitt od srednjonjem. küt/e/ < staronjem. kuti: smola iz drva) je plastičan materijal koji sadrži uglavnom punilo i vezivo te služi kao masa za izravnavanje površina, ispunjavanje pukotina i oštećenih mjesta, brtvljenje i spajanje (staklarski sit, stolarski kit, kit za automobilske karoserije, za kamen). Kitovi se, ovisno o sastavu, razlikuju po svojstvima; neki nakon nanošenja na podlogu zadržavaju plastičnost (silikonski kit), no većina otvrdnjava polimerizacijom ili oksidacijom veziva. Kao punila služe staklo vrlo usitnjeno mljevenjem, kremen, kreda, milovka (talk), drvo, guma i slično, a veziva su ponajprije silikonske, epoksidne, fenolne i druge umjetne smole, zatim sintetski kaučuk, bitumen, sušiva ulja, glicerol. Poznati staklarski ili prozorski kit, kojim se staklo povezuje s drvenim okvirom, sastoji od smjese krede i firnisa. [1]
Uobičajeno je da se kitovi nazivaju ili po nekome sastojku ili po namjeni:
- sadreni kit (gips-kit);
- kit na osnovi vodenog stakla;
- kit na osnovi sintetičkih smola kao na primjer silikonski kit;
- kit na osnovi metalnih oksida;
- kit na osnovi lanenog ulja;
- staklarski kit;
- kit za porculane;
- kit za metale;
- građevinski kit;
- stolarski kit i drugi.
Kitanje ili spajanje kitom
Kitanje ili spajanje kitom je postupak povezivanja dijelova s pomoću vezivnog materijala kita. Spojevi se postižu silama adhezije između sloja kita i površina spojnih dijelova (kohezija). Kit je pri nanošenju gnjecav (tjestast), a kada se skrutne (očvrsne), nastaju privlačne ili adhezijske sile koje povezuju dijelove u spoju. Kod nekih kitova nastaje i kemijska promjena jer pri skrućivanju (fizikalna promjena) sastavnice kita reagiraju i kemijski.
Spajanje kitom može se izvoditi na sobnoj ili na povišenim temperaturama (veća čvrstoća). Ne postoji kit primjenjiv za sve materijale i uvjete (univerzalan). Mogu se spajati istovrsni i različiti materijali (pa i metalni sa nemetalnim materijalima). Pri spajanju se kit nanese u šupljinu izrađenu u jednom spojnom dijelu, u koju se zatim umetne drugi dio. Tu se i važna prednost kitanja, a ta je da spojni dijelovi ne moraju imati precizne izmjere (dimenzije) na mjestu spoja, jer je veću ili manju razliku mjera moguće nadoknaditi većom ili manjom količinom kita.
Podjela
Prema načinu kemijske reakcije pri spajanju razlikujemo taljive kitove, kitove s hlapljivim otapalima i reaktivne kitove. Kitovi mogu biti jednokomponentni ili dvokomponentni.
Taljivi kitovi
Taljivi kitovi obično su krutine koje treba rastaliti i pričekati da se u spoju ohlade i skrutnu. Osnovna tvar tih kitova može biti vosak, pečatni vosak, kolofonij, katran, kaučuk i druge smole, a uz njih mogu sadržavati punila kao na primjer prah kremena, stakla, sumpora, metalni prah i slično.
Kitovi s hlapljivim otapalima
Kitovi s hlapljivim otapalima pri nanošenju su u gnjecavome stanju, a sastoje se od krutih vezivnih tvari (na primjer šelak, gutaperka, celuloid i drugo) kojima je dodano otapalo (na primjer alkohol, ugljikov disulfid i drugo). Stajanjem na zraku otapalo ishlapi pa kit očvrsne.
Reaktivni kitovi
Reaktivni kitovi su pri nanošenju gnjecave mase koje očvrsnu na zraku nakon što se u njima odviju kemijske reakcije. Osnovne tvari tih kitova jesu na primjer silikon, sadra (gips), sorel-cement, prah metalnih oksida i drugo.
Primjena kitova
Spajanje kitom primjenjuje se za spajanje različitih nemetalnih ili metalnih dijelova međusobno ili nemetalnih s metalnima. Od nemetalnih najčešći su: staklo, keramika, drvo i kamen, a od metala to su: aluminij i njegove slitine, čelik, bakar i bronce. Kit se koristi i za popravljanje površinskih neravnina prije bojenja ili lakiranja, za ispunjavanje nepoželjnih šupljina (popravci), za brtvljenje i za impregniranje mikroskopski sitnih pukotina u dijelovima da bi bili nepropusni za plinove i tekućine. Kitani spojevi su nerastavljivi i nemaju veliku čvrstoću.
Kitanje se primjenjuje u proizvodnji žarulja i rasvjetnih cijevi, osigurača i akumulatora i u izradbi kućišta. Kitom se učvršćuju goli električni vodiči struje u šupljinama, spajaju se staklene ploče s drvenim ili metalnim okvirima (ostakljivanje) i slično. [2]
| Naziv | Sastav | Najvažnija svojstva | Najčešće primjene |
|---|---|---|---|
| Staklarski kit | kreda + laneno ulje + firnis | dobro brtvi | spajanje stakla, drva i metala |
| Sadreni kit (gips-kit) | sadra (gips) + alaun (stipsa) + dekstrin | brzo se skrućuje, osobito kad nema dodataka | spajanje staklenih s poniklanim metalnim dijelovima |
| Kit od olovne cakline | olovna caklina + glicerol | nepropustan za vodu i ulje, otrovan, kemijski neaktivan | spajanje dijelova od bakra, bronce, aluminijskih slitina i čelika s keramikom |
| Kit od vodenog stakla | vodeno staklo + milovka (talk) | vatrootporan i otporan na kiseline | zatvaranje pukotina (impregnacija), proizvodnja akumulatorskih baterija, spajanje staklenih dijelova |
| Kit od sintetičkih smola | sintetičke smole + špirit (žesta) + mineralno punilo | otporan na više temperature | spajanje metalnih i nemetalnih dijelova |
