Kemed

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Zračni snimak

Kemed [1] [2] (mađ. Máriakéménd) je selo u južnoj Mađarskoj.

Zauzima površinu od 15,78 km četvornih.

Zemljopisni položaj

Nalazi se na 46°2' sjeverne zemljopisne širine i 18°28' istočne zemljopisne dužine, sjeverozapadno od Mohača. Olas je 4 km zapadno, a Katolj i Seluv su 3,7 km sjeverno.

Upravna organizacija

Upravno pripada Mohačkoj mikroregiji u Baranjskoj županiji. Poštanski broj je 7663.

Povijest

Kemed (Kéménd, Kémed, Egyházas-, Kis-, Váralja) je nastao je od triju sela: Varaje (Varalije, mađ. Váraljá)[1], Kiskéménda i Nagykéménda.

1960. godine sprovedena su arheološka iskapanja. Otkriveni su nalazi iz 200-ih.

Kemed se prvi put spominje 1015. u dokumentu kralja Stjepana I. u kojem je 41 selo, među njima i Kemed, stavio pod suverenitet benediktinske opatije iz Pečvara. U to vrijeme u okolici već su postojali mlinovi. Domaći težaci bili su slobodni, uglavnom su se bavili uzgojem pšenice, te stočarstvom i vinogradarstvom. Nakon izgubljene bitke kod Mohača 1526., neregularne jedinice opustošile su mjesto. Godine 1530. Kemed je pripojen osmanskoj državi. Nijemci se u ovamo doseljavaju između 1720. i 1741. godine. Nakon toga se ubrzava razvitak mjesta i grade se nove kuće, staje i staje. Tek oko trećine stanovnika bili su Mađari. U glavnoj ulici (Hauptstraße) živjeli su imućni njemački težaci, a u Hrvatskoj ulici (Horvat straße) siromašniji Nijemci, Hrvati i Mađari.

Stanovništvo

U Kemedu živi 548 stanovnika (2002.).

Slika iz kemedske crkve

Selo je u povijesti bilo nekad napučeno i Hrvatima čiji su se predci u Kemed doselili iz Ogulina i okoline.[3] U 13. i 14. stoljeću javljalo se nekoliko varijacija imena: Kiskéménd – Nagy/Egyházaskéménd.[4] Također, po povijesti naseljavanja, toponimima te jednom ili dvojice narodnih imena sačuvanih može se pretpostaviti da su Hrvati iz Kemeda bili iz skupine Šokaca. Prema do danas živućoj pučkoj tradiciji lokalnih Nijemaca, ovo je selo osnovalo sedam hrvatskih obitelji u Hrvatskoj ulici, na mjestu njegovog S. zavoja.[5]

Poznate osobe

Začasni kanonik Đakovsko-srijemske biskupije Stjepan Zagorac 1956. je godine bio kapelan u Kemedu.[6][7]

Izvori

  1. 1,0 1,1 Folia onomastica croatica 14/2005. Živko Mandić: Hrvatska imena naseljenih mjesta u Madžarskoj,
    1. Preusmjeri Predložak:PDF
  2. Hrv. glasnik br.26/2007. Hrvatski načelnici baranjskih sela, 28. lipnja 2007.
  3. M. Kuveždanin: Preminuo preč. Stjepan Zagorac , Đakovačko-osječka nadbiskupija, pristupljeno 15. lipnja 2014.
  4. Andrea Bölcskei: The Correlational System of Hungarian Historical Settlement Names . Magyar Nyelvtudományi Tanszék.. str. 162.
  5. József Szabó : A dél-dunántúli délszláv (horvát, szerb és szórványos szlovén) bevándorlások nyelvi és néprajzi nyomai a földrajzi nevekben, 8. dio (Jezični i etnografski tragovi južnoprekodunavskog južnoslavenskog (hrvatskog, srpskog i sporadičnog slovenskog) doseljavanja u zemljopisnim imenima). Repozitorij Akademijine knjižnice. str. 430.
  6. Preminuo preč. Stjepan Zagorac, Hrvatska matica iseljenika/IKA, 3. rujna 2013., pristupljeno 15. lipnja 2014.
  7. M. Kuveždanin: Preminuo preč. Stjepan Zagorac , Đakovačko-osječka nadbiskupija, pristupljeno 15. lipnja 2014.

Vanjske poveznice