Kemal Mujičić Artnam (Turbe (Travnik, BiH), 14. veljače 1960. — 2022.),[1] hrvatski književnik, pjesnik i prozaist. Višegodišnjim slikovitim sudionikom kulturnoga života u Zagrebu[2], istaknuti novinar, televizijski scenarist i "hodajuća enciklopedija kulture".[3] Napisao je desetak knjiga.[2] Njegov roman Pet litara benzina ostaje kao upečatljiv iskaz posttraumatskih nevolja jednoga naraštaja.[2]
Životopis
Rodio se je u Turbetu kod Travnika. U Travniku je završio srednju školu. Zatim je otišao studirati na Tehnološko-tekstilni fakultet u Zagreb, njegovo konačno životno odredište u kojem je boravio do smrti. Književno nastupio na više raznih književnih tribina, a djela je isprva objavio u relevantnim književnim časopisima. Godine 1994. godine izašla mu je prva zbirka pjesama, nakon čega se redovno pojavljuje s novim djelima na III. programu radija, književnim festivalima, javnim priredbama i književnim časopisima. Od 2003. ima status samostalnog umjetnika.[1] U sedmom desetljeću života poduzeo je poduhvat obilaska Hrvatske pješice uzduž i poprijeko te da o susretima s ljudima, krajevima, tradicijom i kulturom javnost pričom i fotografski upozna nizom članaka i reportaža koje istog trenutka zapiše na blogu. Na put je pošao 10. svibnja 2005. iz Zagreba i planirao se u Zagreb vratiti na isti nadnevak 2006. godine. Planirao je obići 6500 naselja. Pet je godina nudio medijima svoj projekt, koji su ga odbijali zbog Mujičićeve starosti. Naposljetku se zaputio sam u pustolovinu.[4] Deseti predsjedatelj Republike stiha (proglašene na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu), od 21. kolovoza do 4. rujna 2017. godine, na Stihotronu u Knjižnici Sesvetama. [5] Bio je članom Društva hrvatskih književnika.[1]
Pjesme su mu dijelom pet antologija te dvaju relevantnih pregleda suvremene hrvatske poezije (Strast razlike tamni zvuk praznine i Off-line) i još nekoliko zbornika. Djela su mu doživjela prijevode na strane jezike, pa su mu tako pojedine pjesme i priče prevedene na njemački, engleski, španjolski, poljski, slovenski i makedonski jezik. [1]
Djela
- Za Hrvatsku, 1992. (s Ivanom Toljem i Nikolom Bićanićem)
- Petkom poslije ribe, pjesme, 1994.
- Ples, pjesme, 1996.
- Zona zoo, pjesme, 2000.
- Ubrzanje, pjesme u prozi, 2002.
- Rad na crno, priče, 2004.
- Pet litara benzina, roman, 2006.
- Vrijeme za ljubav, roman, 2010.
- O nevremenu, ratni dnevnik, 2012.
- Sjaj i bijeda ponedjeljka, pjesme, 2012.
- Sarina druga ljubav, roman, 2014.
- Pješaci prelaze na drugu stranu, roman, 2018.
- Put u Rim,
Izvori, referencije i bilješke
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Kemal Mujičić Artnam. Društvo hrvatskih književnika. Pristupljeno 23. ožujka 2022.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Hrvoje Hitrec, HKV: Hitrec: Ukrajina ne će biti pokorena. Prije će Dnjepar poteći uzvodno…. Kamenjar.com. 7. ožujka 2022. Pristupljeno 23. ožujka 2022.
- ↑ Sead Alić, Facebook: PREMINUO KEMAL MUJIČIĆ: Otišao je zaljubljenik u ljepotu, istinu i znanje . Totalinfo.hr. 27. veljače 2022. Pristupljeno 23. ožujka 2022.
- ↑ gg, bt: Poznati novinar Kemal Mujičić u sedmom desetljeću pješice obilazi Hrvatsku i piše blog. Virovitica.net. 8. rujna 2005. Pristupljeno 23. ožujka 2022.
- ↑ 5,0 5,1 Stihotron — Kemal Mujičić Artnam. Knjižnice grada Zagreba. 2017. Pristupljeno 23. ožujka 2022.
- ↑ Denis Derk: Roman o ljubavi i raspadu jedne zemlje u kojem su likovi razočarali autora pa ih je ukinuo . Večernji list. 30. siječnja 2018. Pristupljeno 23. ožujka 2022.