Kazna zatvora
Kazna zatvora smatra se danas ključnom kaznom u svim državama. Ona je najvažniji odgovor na teška kaznena djela, naročito na delikte nasilja, terorizma i organiziranog kriminaliteta, a smatra se i najdjelotvornijim sredstvom za suzbijanje povrata. Kazna zatvora je rezervirana za teže oblike kriminaliteta, dok se na lakši i srednji kriminalitet primjenjuju ostale sankcije, prvenstveno uvjetna osuda i novčana kazna.
Kazna zatvora u hrvatskom kaznenom pravu
U hrvatskom pravnom sustavu kazna zatvora je temeljna kazna. Zatvor kao kaznu treba razlikovati od istražnog zatvora kao mjere procesne prisile oduzimanja slobode osumnjičenika ili okrivljenika koju određuje sud prije ili u tijeku kaznenog postupka ili nakon donošenja presude radi postizanja određenih svrha propisanih zakonom.
Kaznu zatvora treba razlikovati i od vojničkog pritvora kao stegovne mjere (u trajanju od 15 dana) ili stegovne kazne (u trajanju od 30 dana) za pripadnike oružanih snaga RH.
Kazna zatvora izriče se u određenom trajanju koje ne može biti kraće od 3 mjeseca ni duže od 20 godina. Kazna zatvora u trajanju do šest mjeseci izriče se na pune mjesece i dane. Kazna zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci izriče se na pune godine i mjesece, osim kod primjene odredaba o stjecaju, kada se može izreći i na pune dane.
Hrvatski Kazneni zakon ne poznaje doživotni zatvor, ali zato propisuje dugotrajni zatvor. Dugotrajni zatvor je kazna zatvora u rasponu od 21-40 godina, a u stjecaju kaznenih djela za koje je izrečeno više kazni dugotrajnih zatvora može se izreći kazna od 50 godina dugotrajnog zatvora. Ova kazna rezervirana je samo za najteže i najpogibeljnije oblike teških kaznenih djela. Kazna dugotrajnog zatvora odmjerava se i izriče samo na pune godine. Kazna dugotrajnog zatvora ne može se izreći počinitelju, koji u vrijeme počinjenja djela nije navršio 18 godina.
Uvođenjem dugotrajnog zatvora hrvatski se zakonodavac usprotivio tendencijama koje idu za ukidanjem ili ograničenjem dugogodišnjih kazni zatvora - spočitava im se da osuđenika dovode do otupljenja i nesposobnosti za bilo kakav resocijalizacijski tretman.