Kartular
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretraživanje
Kartular (lat. chartularium), kopijalna knjiga, odnosno, rukopisna zbirka prijepisa isprava, dokumenata i oporuka izdanih u korist crkava, samostana, kaptola ili grada.[1] Korišteni su za čuvanje dokaza o stečenim dobrima. Poznati su i pod nazivima registar, katastik, montanej i polikorion.[2] Osim prijepisa isprava sadržavaju i inventare pokretnih i nepokretnih dobara te druge bilješke.
Najstariji kartulari potječu iz južne Njemačke i nastali su u 9. stoljeću. Neki nisu pisani kronološki, a često ih je pisalo više pisara kroz dulje vremensko razdoblje. Vrijedan su izvor za proučavanje ranije hrvatske srednjovjekovne povijesti.[3]
Najpoznatiji kartulari u Hrvatskoj su:
- Supetarski kartular, početak 12. stoljeća
- Rogovski kartular ili Kartular nekadašnje opatije sv. Ivana evanđelista kraj Biograda, početak 12. stoljeća
- Kartular samostana sv. Krševana u Zadru, kraj 12. ili početak 13. stoljeća
- Povaljska listina, kraj 12. stoljeća, sačuvan u prijepisu iz 1250. godine
- Kartular samostana sv. Marije u Zadru, druga polovica 12. stoljeća
- Kartular samostana sv. Stjepana pod borovima, sredina 13. stoljeća, sačuvan u talijanskom prijepisu iz 17. stoljeća
- Kartular crkve sv. Dujma u Splitu, kraj 13. stoljeća, sačuvan u kasnijim prijepisima