Karlskirche

Rektoratskirche St. Karl Borromäus (njemački za „Rektoratska crkva sv. Karla Boromejskog”), općepoznata kao Karlskirche („Karlova crkva”), je po mnogima najljepša bečka crkva i jedna od glavnih turističkih atrakcija u Beču. Nalazi se na južnoj strani Karlsplatza, na rubu Innere Stadta, oko 200 m izvan Ringstraßea.

Povijest

Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva, se zavjetovao sagraditi crkvu posvećenu sv. Karlu Boromejskom (koji je bio cijenjen zbog svojih pohađanja milanskih žrtava kuge u 16.st, poznat kao iscjelitelj oboljelih od kuge) ako grad bude spašen od posljednjeg velikog izbijana bolesti. Nakon što je kuga prošla, izgradnja crkve najavljena je 1713., a dovršena je 1737. godine. Crkvu je gradio austrijski arhitekt školovan u Rimu u Berninijevoj radionici, Johann Bernhard Fischer von Erlach, čija je barokna arhitektura uvelike utjecala i oblikovala ukuse habsburških vladara. Poznat je po izgradnji dvorca Schönbrunna tako da nije ni čudo što je i za izgradnju ove crkve predložio ambiciozni, raskošni dizajn koji nije stigao ni dovršiti prije smrti, kad je izgradnju dovršio njegov sin, Emanuel Fischer von Erlach.

Odlike

Unutrašnjost freskama oslikane kupole

Odraz crkve u predvečerje.

Katedrala je jedinstvena po mješavini drevnih grčkih i rimskih elemenata s bizantskim, renesansnim i baroknim stilovima. Dizajn je usmjeren oko trijema u stilu drevnog grčkog hrama, okružen s dva stupca po uzoru na Trajanov stup u Rimu. Kao što stup u Rimu prikazuje događanja iz Trajanovog života, tako su na stupovima u Beču uklesane epizode iz života sv. Karla Borromejskog, te prikazuju osobine Postojanosti na lijevom i osobine Hrabrosti na desnom stupcu. Reljefi na zabatu prikazuju patnje Bečana za vrijeme kuge 1713. godine i djelo su Giovannija Stanettija, a na vrhu zabata nalazi se kip sv. Karla Boromejskog, djelo Lorenza Mattiellija^[1]. Kupola podsjeća na Baziliku sv. Petra, ali je znatno drugačija u tome što je baza izduženi elipsoid. U unutrašnjosti je glavna atrakcija velika freska Johanna Michaela Rottmayra naslikana između 1725. i 1730. god. Posljednja narudžba slikara prikazuje ulazak sv. Borromeja u raj. Oltarne slike u bočnim kapelama djelo su brojnih umjetnika kao što su: Gaetano Fanti, Daniel Gran, Sebastian Ricci, Martino Altomonte i Jakob van Schuppen. U unutrašnjosti prevladavaju mramor i zlatni detalji.

Iako nije najpoznatija u Beču, ova se katedrala ipak smatra ljepšom od Katedrale sv. Stjepana i u vrijeme svoje izgradnje je služila kao poticaj Austriji da odbrani svoju titulu kao središte kršćanskog svijeta^[2].

Stupac sa spiralnom naracijom o životu sv. Karla Boromejskog
Oltar s "Uznesenjem sv. Karla Boromejskog", Alberto Camesina
Propovjedaonica koju je dizajnirao Joseph Emanuel Fischer von Erlach
Detalj freske s kupole s prikazom ulazka sv. Karla Boromejskog u Raj

Bilješke

↑ Carski Beč na perceiveart.com; Posjećeno 4. lipnja 2018.
↑ Schönbrunn ist Wiens beliebteste Sehenswürdigkeit (njem.), Die Presse, 4. kolovoza 2010. Posjećeno 15. kolovoza 2010.

Vanjske poveznice

[1] Carski Beč na perceiveart.com; Posjećeno 4. lipnja 2018.

[2] Schönbrunn ist Wiens beliebteste Sehenswürdigkeit (njem.), Die Presse, 4. kolovoza 2010. Posjećeno 15. kolovoza 2010.

[1]

[2]