Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Karlo IV., car Svetog Rimskog Carstva

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Script error: No such module "Dodaj infookvir".

Statua Karla IV. Luksemburškog kod Karlovog mosta u Pragu (1848.)

Karlo IV. Luksemburški (češki: Karel IV., njemački: Karl IV, mađarski: IV. Károly; 14. svibnja 1316., Prag29. studenog 1378., Prag) bio je car Svetog Rimskog Carstva (1355.1378.).

Životopis

Rođen kao Vjenceslav (Václav), sin češkog kralja Ivana Luksemburškog, odgojen je na dvoru francuskog kralja Karla IV.. God. 1331. postao je očev namjesnik u Italiji, a 1333. moravski markgrof. Pristaša je pape Klementa VI., a dio njemačkih knezova izabrao ga je za protucara Ludoviku IV. Bavarskom (1346.). Nakon očeve smrti okrunjen je za češkog kralja (1346.), a nakon smrti Ludviga Bavarskog (1347.) priznat i za njemačkog kralja.

Održavao je dobre odnose s papom, te je 1355. god. okrunjen i za kralja Lombardije, a iste godine i za rimsko-njemačkog cara. Tijekom vladanja davao je prednost očevini (Češko Kraljevstvo), te je 1356. god. objavio Zlatnu bulu kojom su utvrđene ustavne norme Carstva i određen položaj Češke (kao suverene države) prema Carstvu. Dao je sastaviti zakonsku osnovu zvanu Statuta ili Constitutiones (poslije Maiestas Carolina), po kojoj je Kruna nositelj suverenih prava države, a vladar samo privremeni vršitelj tih prava; češki su je staleži odbili potvrditi te je uskoro opozvana.

Pečat s Zlatne bule iz 1356. s likom Karla IV.

U cilju jačanja središnje državne vlasti nastojao je ograničiti povlastice krupnoga plemstva i vratiti državna imanja koja su velikaši nezakonito prisvojili.

Karlo IV. Luksemburški bio je i veliki poticatelj kulture, umjetnosti i školstva. Utemeljio je Sveučilište u Pragu (1348.), prvo u središnjoj Europi. Za njegovog pokroviteljstva u Pragu su završeni i Karlov most, Karlov trg, Praški dvor, i većina Katedrale sv. Vida (Peter Parler). Doveo je u Češku hrvatske glagoljaše koji su utemeljili benediktinsku opatiju Emaus (1347.).

Po Karlu IV. imenovani su između ostalog:

Poveznice

Vanjske poveznice