Karabegović (prezime)

'''Karabegović''' (također i '''Karabeg''') je ugledna bosanskohercegovačka begovska obitelj podrijetlom iz [[Blagaj (Mostar)|Blagaja]] kod [[Mostar]]a. Prema povijesnim izvorima i sačuvanim sudsko-pravnim dokumentima, obitelj predstavlja autohtoni, islamizirani ogranak humske vlastelinske dinastije [[Kosače|Kosača]].== Podrijetlo i povijesni kontinuitet ==Rodonačelnik obitelji je '''Husein-beg alajbeg''', koji se u Opširnom popisu Hercegovačkog sandžaka iz 1585. godine spominje kao vrhovni zapovjednik spahijskog konjaništva. Zbog svog vojnog autoriteta u narodu i administraciji dobio je nadimak ''Kara-beg'' (Crni beg), što su njegovi izravni nasljednici početkom 17. stoljeća uknjižili kao stalno i nasljedno obiteljsko prezime.Za razliku od glavne, vladarske linije [[Stefan Vukčić Kosača|hercega Stefana Vukčića Kosače]] čiji su nasljednici nakon pada Hercegovine 1483. izbjegli na mletački i ugarski teritorij, ovaj lokalni ogranak u Blagaju primio je islam u prvoj generaciji osmanske vlasti kroz politiku istimala (pridobivanja lokalnog plemstva), čime su pravno i fizički sačuvali matična obiteljska imanja i kule.== Pravni dokazi i "atika tapu" ==Ključni povijesni dokaz o izravnom podrijetlu zabilježen je u spisima Blagajskog šerijatskog sidžila u drugoj polovici 16. stoljeća (oko 1582. godine). Nakon što je lokalni osmanski garnizon (janjičari) iz utvrde Stjepan-grad pokušao prisvojiti privatne kule, stambene odžake i mlinice koje se nalaze podno stijene na izvoru rijeke [[Buna (rijeka)|Bune]], Husein-beg alajbeg (Karabeg) podnio je službenu tužbu lokalnom kadiji.Kako bi dokazao pravo privatnog vlasništva (mulk) nad posjedima, Husein-beg je pred sudom predočio ''atika tapu'' – staru, predosmansku kršćansku povelju pisanu na pergamentu [[bosančica|bosančicom]]. Tim pravnim dokumentom neoborivo je dokazao obiteljski kontinuitet, potvrđujući pred kadijom da je izravni potomak starog humskog plemića '''Vuka Hranića Kosače''' (brata velikog vojvode [[Sandalj Hranić Kosača|Sandalja Hranića Kosače]]). Na temelju tog dokaza, blagajski je kadija presudio u korist Husein-bega Karabega i potvrdio mu trajno vlasništvo nad djedovskom baštinom.== Posjedi i migracije ==Obitelj Karabegović je kroz stoljeća zadržala strogi geografski i gospodarski monopol nad plodnim agrarnim kompleksima u Bišća Polju i mlinovima na vrelu Bune. Cjelovitost ovih posjeda očuvana je i kroz restriktivne bračne saveze s obiteljima Velagić i Kajtaz, koje također baštine podrijetlo od starog humskog plemstva.Poznato obiteljsko predanje o pokretu četiri brata iz mjesta Budim Do u Hercegovini početkom 18. stoljeća ne označava dolazak obitelji u regiju, već unutarnju migraciju i teritorijalno širenje već formiranog i ekonomski snažnog blagajskog begovata prema drugim gradskim centrima kao što su Mostar, [[Zenica]], [[Bihać]] i [[Modriča]]. Budim Do je u tom razdoblju služio kao strateško obiteljsko utočište u unutrašnjosti tijekom čestih ratnih razaranja u dolini rijeke Neretve.== Istaknuti članovi ==* '''Mustafa Sidki ef. Karabeg''' (1733. – 1878.), znameniti mostarski muftija i povijesna ličnost iz razdoblja austrougarske okupacije.* [[Avdo Karabegović Hasanbegov]] (1878. – 1900.), bosanskohercegovački pjesnik.* [[S. Avdo Karabegović]] (1878. – 1908.), bosanskohercegovački pjesnik.== Izvori ==* Hivzija Hasandedić, ''Sidžil blagajskog kadije: 1728. – 1732. godine (regesta)'', Islamski kulturni centar Mostar, Mostar, 2009.* Hivzija Hasandedić, ''Genealoška istraživanja: porijeklo i status, istaknuti pojedinci nekih muslimanskih porodica u Hercegovini'', Arhiv HNK, Mostar, 2009.* ''Opširni popis Hercegovačkog sandžaka iz 1585. godine'', Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985.[[Kategorija:Bosanskohercegovačka prezimena]]