Karačajsko-balkarski jezik
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Karačajsko-balkarski jezik (balkarski, karačajski; karacaylar, karachai, karachaitsy, karachay, karachay-balkar, karachayla; ISO 639-3: krc), altajski jezik zapadnoturkijske skupine, kojim govori 85.000 Balkaraca (balkarski dijalekt) u Kabardino-Balkariji i 156.000 Karačajaca u Karačajevo-Čerkeziji, Rusija. Pripada pontsko-kaspijskoj podskupini.[1]
Zbog deportacije u Kazahstan i Sibir između 1944. – 1957. Balkarci i Karačajci izgubili su između 25 % i 50 % populacije.
108.000 govornika u Ruskoj federaciji (2002 popis).