Kamilo Čuvalo (Proboj, Ljubuški, 25. travnja 1937. − Zagreb, 3. listopada 2010.), hrvatski domoljub i dugogodišnji organizator zavičajnog života Hercegovaca u Hrvatskoj.[1]
Životopis
Rodio se je u Proboju kod Ljubuškog u obitelji iz koje su poznati njegov stric, misionar i pisac fra Ljubo Čuvalo (1908.-1975.) i braća: svećenik fra Mladen (1939.-1991.) i povjesničar i publicist Ante (1944.). Oni su ostvarili svoje karijere u SAD. Na samom početku Domovinskog rata u Hrvatskoj 2. srpnja 1991. godine, u Zagrebu pogiba Kamilov najstariji sin Raveno Josip, u izlasku JNA tenkova iz vojarni prema Sloveniji.[1] Kamilova kćerka Iva hrvatska je pjesnikinja.[2]
Kao dio obitelji čiji su članovi bili istaknuti u hrvatskoj emigraciji nakon Drugog svjetskog rata, bio je djelatan u borbi hrvatsku samostalnost do višestranačkih izbora, te izložen političkim i policijskim pritiscima.[1]
U studenom 1991. sa skupinom prijatelja osniva Hrvatsku hercegovačku zajednicu „Herceg Stjepan" u Zagrebu, koja će do 1995. okupljati brojne domoljube, pomagati obrani Hrvatske i Bosne i Hercegovine, skrbiti o izbjeglicama, podupirati studente i organizirati kulturne događaje.[1]
Najpoznatija akcija HHZ Herceg-Stjepana je prikupljanje potpisa Nobelovaca protiv rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ali i pokretanje humanitarnih konvoja za Novu Bilu, nabava tehničkih sredstava za gašenje požara na rafineriji u Bosanskom Brodu, itd.[1]
Pokopan je 7. listopada 2010. na zagrebačkom groblju Miroševac.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Ivo Lučić: U Zagrebu pokopan Kamilo Čuvalo, Hrvatsko kulturno vijeće, 9. listopada 2010. Pristupljeno 27. listopada 2016.
- ↑ HKR: Iva Čuvalo: Moj Bog je radostan Bog, Bog koji se voli šaliti s nama, komunicirati, 31. svibnja 2019. Pristupljeno 2. srpnja 2019.