Kamfaeng Fet
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
- PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština
Kamfaeng Fet (tajlandski: กำแพงเพชร) je glavni grad istoimene tajlandske provincije na rijeci Ping, i imao je 30.114 stanovnika 2005. god. U njegovoj blizini se nalaze ruševine Starog grada Čakangraoa u kojemu, i njegovoj okolici, se nalaze brojni spomenici tajlandskog Sukotajskog kraljevstva iz 14. st. Zbog toga je Povijesni park Kamfaeng Fet, zajedno sa Sukotajem i Si Satčanalajom, upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1991. god.
Znamenitosti
U Povijesnom parku Kamfaeng Fet nalaze se:
- ostaci starog grada Čankagraoa, istočno od rijeke Ping, koji je imao sličan geometrijski plan kao tajlandske drevne prijestolnice Sukotaj i Ajutaja, sa sakralnim i svjetovnim zonama i velikim građevinama od laterita;
- Nakhon Čum, vjersko središte na zapdnoj strani rijeke Ping s manjim hramovima od opeke
- te Trai Trueng koji se nlazi 18 km jugozapadno od Čankagraoa.
Od spomenika Kamfaeng Feta najznamenitiji su:
- Vat Fra Kaeo (วัดพระแก้ว) je budistički ovalni hram (vat) u središtu Čakangraoa s chedijem (stupa) koji ima bazu ukrašenu slonovima, okruženu s nekoliko kapela-tornjeva (prang) unutar niskog zida.
- Vat Fra Tat (วัดพระธาตุ) je izgrađen početkom 15. stoljeća s 15 m visokom kvadratičnom bazom u tradicionalnom tajlandskom stilu, tzv. "kamfaengfestski stil".
- Sa Mon (สระมน) je ruševina stare palače od koje je ostao samo zemljani zid s jarkom , kvadratičnog tlocrta s tri strane, dok je s četvrte gradski zid, te kvadratično jezero u sredini.
- Vat Fra Non (วัดพระนอน)je hram iz 14. st. koji ispred ima ceremonijalno jezero u kojemu stoji paviljon s jednim jedinim stupcem, najvećim u Tajlandu, visokim 6.4 m i promjera 1.1 m, isklesan iz jedne monolitne stijene. Njehova vihara (budistički samostan) s velikim ležećim Budom se potpuno urušio.
- Vat Fra Si Irijabot (วัดพระสี่อิริยาบถ) ima sličan oblik kao prethodni hram, te četiri skulture Bude u četiri različita položaja: hodajući, sjedeći, stojeći i ležeći, u tz. "sukotajskom stilu". Danas je samo stojeći Buda opstao na mjestu.
Vat Sing Buda 
"Slonovski friz" Vat Čang Roba 
Slon Vat Fra Kaeoa 
Ležeći Buda Vat Fra Kaeoa 
Vat Fra Tat
Izvori
- A. B. Griswold, Towards a History of Sukhodaya Art, The Fine Arts Department, Bangkok 25. svibnja 1967. (engl.)
- Clarence Aasen, Architecture of Siam: A Cultural History and Interpretation, 1998., Oxford University Press. ISBN 983-56-0027-9.
Vanjske poveznice
| |||||||||
