Kabelska televizija
Kabelska televizija način je distribucije televizijskog programa putem kabela, tipično putem bakrenog koaksijalnog kabela (od 1936. godine u Velikoj Britaniji) ili optičkim kabelima - svjetlovodima.
Tehnologija
Svjetlovodima se signal šalje digitalno, po DVB-C standardu.
Kabelska televizija u Hrvatskoj
Kabelska televizija pojavila se u Hrvatskoj kasno, tek početkom 1980-ih godina u Zagrebu (Dugave). Do tada su pojedine zgrade ili ulice imale privatne kabelske sustave, regulirane na dobrovoljnoj bazi.[1] Stanje se radikalno mijenja početkom 21. stoljeća, kad telekom operateri ulaze na tržište IP televizije, te dotadašnji pružatelji usluga često samo kabelske televizije da bi opstali počinju pružati i usluge kabelskog interneta. U Hrvatskoj je 2002. godine bilo 25 kabelskih sustava s koncesijom,[2] krajem 2011. godine HAKOM iznosi podatak da 9,61% kućanstava u Hrvatskoj gleda kabelsku televiziju,[3] u veljači 2013. postoji 46 operatora "Usluga prijenosa slike, govora i zvuka putem elektroničkih komunikacijskih mreža (što isključuje usluge radiodifuzije)", no realni broj je manji jer treba isključiti slučajeve dva operatora registrirana na istoj adresi.[4]
Izvori
- ↑ www.nacional.hr, "Hrvatski rat za kablovsku televiziju", Marko Čustić, "Prva je kabelska televizija u Hrvatskoj sagrađena početkom osamdesetih u naselju Dugave, a do 1997. kabelski su sustavi postojali na razini mjesnih zajednica i pojedine ulice imale su vlastite kabelske sustave.", objavljeno 29. siječnja 2002., pristupljeno 26. veljače 2013.
- ↑ www.nacional.hr, "Hrvatski rat za kablovsku televiziju", Marko Čustić, "Premda postoji čak 25 kabelskih sustava s koncesijom, u Hrvatskoj ta usluga postoji u samo 13 gradova, a niti jedan od njih nije pokriven u cijelosti jer su se koncesije dijelile po kvartovima.", objavljeno 29. siječnja 2002., pristupljeno 26. veljače 2013.
- ↑ www.hakom.hr, Udio priključaka prema tehnologijama s obzirom na ukupan broj priključaka, kraj 2011., pristupljeno 26. veljače 2013.
- ↑ www.hakom.hr, Pretraga operatora i djelatnosti, pristupljeno 26. veljače 2013.