Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

KK Dalvin Split

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
KK Dalvin
<templatestyles src="Multiple image/styles.css" wrapper=".tmulti"></templatestyles>
Nadimak vinari
Boje kluba  Dalvin 
 Dalvin 
Osnovan 1971.
Dvorana Dvorana Dražanac
43°30′17″N 16°25′45″E / 43.50469°N 16.42913°E / 43.50469; 16.42913
Športska dvorana Gripe
Datoteka:Košarkaški dres-rukav lijevo.png Majica Datoteka:Košarkaški dres-rukav desno.png
Hlačice
 
Glavni dres
Datoteka:Košarkaški dres-rukav lijevo.png Majica Datoteka:Košarkaški dres-rukav desno.png
Hlačice
 
Pričuvni dres

Košarkaški klub Dalvin Split, skraćeno KK Dalvin, košarkaški je klub iz Splita.

Osnovni podatci

Boja dresova je plava i bijela.[1] Nadimak kluba je "vinari". Dalvin je kratica od Dalmacijavino, tvrtka koja je bila dugogodišnji pokrovitelj ovog kluba. KK Dalvin je bio prvi klub koji je u bivšoj državi imao "američke" dresove. Dalvinova dvorana bila je u produžetku starog hotela Marjan.[2]

Povijest

Osnovan je 1971. godine pod imenom KK Split, koji danas nosi bivša KK Jugoplastika. Ime Dalvin ponio je 1974. godine. Navijači su rado skandirali sponzorovo ime "Dalmacija - vino!". Klupski je proračun bio skroman, pa si nisu mogli priuštiti kupovinu velikih i skupih igrača. Marljivim radom klub se uhodao i pokazao se kapacitetom za najviši razred. Klub je bio je poznat po tome što je imao veliki broj navijača. Navijačka potpora bila je veća nego ikojem klubu u ondašnjoj Jugoslaviji. To se osobito vidjelo otkako je klub ušao u drugu ligu. Većina navijača Hajduka, koji je tad bio u svom najtrofejnijem razdoblju u povijesti okrenula se ka Dalvinu, noseći na utakmice Hajdukove zastave i šalove. Prema mnogima Dalvinovi navijači bili su prethodnica obnoviteljima Torcide 1981. godine. Svaki je gost u dvorani Jugoplastike kapacitetea 2000 ljudi suočavao se s ponekad i 4000 navijača na utakmici.[3][4] Procjenjuje se da su obnovitelji Torcide ultraške vještine izgradili ne samo na Hajdukovim, nego i na Dalvinovim utakmicama. Dvorana je uvijek bila prepuna na Dalvinovim utakmicama već na zagrijavanju, ne čekajući početak. Svi su stajali, jer sjedeći se nije moglo vidjeti. [1]

Godine 1977. je pod vodstvom trenera Hrvoja Čulića, bivšeg Hajdukova vratara, ušao u Prvu jugoslavensku košarkašku ligu.[5] Momčad koja je izborila plasman u prvoj ligi je: Grgin, Reić, Kruščić, Škarić, Dorić, Županović, Sabljić, Brljević, Plazibat, Banov, Trumbić i Depolo.[4] Kad je izborio plasman, navijači su satima na terenu nosili svoje ljubimce. [3] Momčad koja je zaigrala prve sezone u Prvoj ligi je: Matko Vicelić (1956., 200 cm), Pero Vučica (1957., 203 cm), Davor Matijaca (1956., 203 cm), Josip Puljiz (1955., 202 cm), Damir Skansi (1955., 2020 cm), Zlatko Trška (1958., 180 cm), Petar Šošić (1956,, 192 cm), Ivan Plazibat (1955., 197 cm), Paško Županović (1954., 198 cm), Boris Kurtović (1958., 195 cm) i Mladen Lončar (1957., 183 cm). Tehniko: Siniša Depolo. Trener je bio Hrvoje Čulić. Pomoćni trener bio je Mihovil Rajević. [6] U prvoj ligi igrao je samo jednu sezonu i postigao samo jednu pobjedu - u Splitu protiv skopskog Rabotničkog te su bili posljednji.[5] Sve su utakmice bile popunile dvoranu. Utakmice su bile prava predstava. Navijači su činili ekscese i predstave prije, tijekom i poslije utakmice. Upadi na parket sa zastavom, klečanje na terenu i moljenje Očenaša, što je uznemirivalo vladajuće strukture u državi. Ni milicijska premlaćivanja ni uhićivanja nisu spriječila te navade. Na utakmici 1. kola protiv Jugoplastike dvije trećine dvorane navijalo je za Dalvina. Kako su Vinari nosili plavo-bijeli dres (poslije je ta boja bila nešto između plave i ljubičaste), navijači su također uz Hajdukove ponijeli i plavo-bijele zastave. Prvi je put u ondašnjoj Jugoslaviji publika za vrijeme utakmice stala i navijala. Navijači su jedinu pobjedu proslavili kao da su osvojili naslov svjetskog prvaka. Na utakmici je stradao trener Rabotničkog Lazar Lečić, kojeg je Dalvinova navijačica istukla kišobranom zato što joj je stalnim ustajanjem s klupe, što treneri redovno čine na utakmici, ometao joj pogled pa ga je više puta istukla kišobranom po glavi.[3][4][1] 1980-ih se natjecao u drugoj i republičkoj ligi.

Godine 1993. ušao je u najviši razred hrvatske košarke. Dvije je godine igrao i imao je svoje odane navijače. U gradskim derbijima protiv Splita publika je mahom bila na Dalvinovoj strani. U tijeku sezone promijenio je ime u KK Autodijelovi. Nakon druge sezone u najvišem razredu klub je zbog financijskih problema prestao djelovati.[5] Godine 2001. godine osnovan klub KK Dalvin 2001, nekoliko se sezona natjecao u drugoj ligi - Jug[3] pa je i on ugašen 2014. godine.

2019. godine svečano je otvorena škola košarke Dalvin Split na igralištu na Blatinama.[7] Predsjednik i trener kluba je Igor Sumić, bivši igrač KK Splita, Svjetlosti iz Slavonskog Broda i još nekolicine klubova. Novo pokrenuti klub osim imena nema poveznicu kojom bi se tražio kontinuitet kluba, a čine ga zaljubljenici u košarku koja preko imena nekadašnje košarkaške marke žele utjecati na buđenje ljubavi mladih prema košarci.[5]

Plasmani kroz povijest

Sezona Natjecanje Plasman
0
1971. Hrv. liga Jug 01.[8]
1972. Hrv. liga Jug 03.
1973. Hrv. liga Jug 01.
1974. 2. liga Zapad 05.
1975. 2. liga Zapad 04.
1976. 2. liga Zapad 02.
1977. 2. liga Zapad 01.
1978. 1. liga 14.i
1979. 1. liga 11.i
0
0
Sezona Natjecanje Plasman
1980. Hrv. liga 02.
1981. 2. liga Zapad 04.
1982. 2. liga Zapad 04.
1983. 2. liga Zapad 03.
1984. 2. liga Zapad 09.
1985. Hrv. liga 0???.
1986. Hrv. liga 02.
1987. Hrv. liga 04.
1988. Hrv. liga 04.
1989. Hrv. liga 04.
1990. Hrv. liga 03.
1991. Hrv. liga 03.
Sezona Natjecanje Plasman
0
0
1992. A-2 Jug 01.
1993. 1. liga 09.
1994. 1. liga 14.
1995. 1. liga 15.
0
0
0
0
0
0

Poznati igrači i treneri

Iako nije osvajao naslove, vrijedan je spomena jer su neki od velikih hrvatskih košarkaša ponikli u njemu, neki poznatiji treneri radili su ondje a neki su se poslije profilirali kao športski novinari.

U prvu ga je ligu uveo Hrvoje Čulić, Hajdukov vratar s legendarne utakmice protiv Britanaca u Bariju 1944. godine.

Početkom 80-ih poznati su igrači bili Mlađan Tudor, Josip Puljiz i Bjelajac, zatim Pero Vučica i Paško Tomić.

Najpoznatiji igrači koji su bili igrali u "Dalvina" su Dino Rađa, Joško Vranković i Ante Grgurević, koji su svoje prve korake napravili u tom klubu.

Iz Dalvina je potekao Vedran Vukušić, poslije zapažen u Cedeviti.[9]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 Andrija Kačić-Karlin: Romantična priča o košarkašima splitskog Dalvina. Povijest.hr. 8. siječnja 2020. Pristupljeno 11. veljače 2024.
  2. Dragan Miljuš: Kerumova "akcija stadion": Katalinić i igrači RNK Splita naišli na zatvorena vrata Parka mladeži Index.hr. 14. lipnja 2010. Pristupljeno 16. travnja 2020.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Andrija Kačić-Karlin: Jedinu pobjedu u prvenstvu navijači proslavili kao da su obranili naslov svjetskog prvaka! (FOTO) Dnevno.hr. 9. siječanj 2016. Pristupljeno 16. travnja 2020.
  4. 4,0 4,1 4,2 YouTube Zbirka fotografija i novinskih izrezaka
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 Toni Perković: Zaljubljenici u košarku vraćaju slavni klub na stare staze slave: 'Dalvin će djecu izvući iz virtualnog svijeta, a rad s mladima jedini je način da ovaj sport ozdravi' Slobodna Dalmacija. 19. studenoga 2019. Pristupljeno 15. travnja 2020.
  6. Poster iz SN revije. Fotografija: B. Šimić
  7. Foto: Vratija se Dalvin! , Basketball.hr. 30. lipnja 2019. Pristupljeno 7. srpnja 2019.
  8. U završnici Hr. lige 3..
  9. (): Vedran Vukušić koordinator omladinskog pogona Splita Dugirat.com. 27. srpnja 2019. Pristupljeno 15. travnja 2020.

Vanjske poveznice