Juraj Aras

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Juraj Aras
Rođenje 15. rujna 1974. ( Zadar, Hrvatska)
Zanimanje glumac
Godine rada 1995.-danas

Juraj Aras (Zadar, 15. rujna 1974.) je hrvatski kazališni i televizijski glumac i producent. Sin hrvatskog političara Davora Aras i hrvatske političarke i povjesničarke Tereze Ganze Aras. Za razliku od roditelja koji su bili na desnoj strani političkog spektra, proganjani zbog hrvatstva u doba Jugoslavije, sin politički naginje znatno ulijevo s izrazitim simpatijama za ta vremena.[1]

Životopis

Karijera

Juraj Aras stalni je član kazališta lutaka Zadar od 1995. godine. Dobitnik je nagrade za glumu i animaciju u predstavi Don Quijote Kazališta lutaka Zadar na SLUK-u 1999., za uloge Pietra i alter-ega Don Quiotea u režiji Wieslawa Hejnoa.

Također je ponosni vlasnik nagrade za polivalentnu glumu u autorskoj monodrami Nulovanje umjetničke organizacije Teatro VeRRdi, u režiji Christiana Suchyja, na prvom Glumištu pod murvom u Skradinu 2008. i dobitnik nagrade za ulogu "Nepoznatog nekog" u predstavi Michelangelo Buonarroti Kazališta lutaka Zadar na SLUK-u, 2011. godine.

Juraj je utemeljitelj umjetničke organizacije Teatro VeRRdi (1999.) koja se bavi promicanjem i produkcijom alternativne kulture te kazališnom edukacijom mladih. Autor je glazbe u predstavama Ekologija i društvo (KLZ, 1997.), Metamorfoza (Dramski studio HKK, 1998.), Zločin na kozjem otoku (Dramski studio HKK, 2001.), Vuk i sedam kozlića (KLZ, 2002.). Godine 1998. postao je članom MAPA-e (Moving Academy for Performing Arts - Amsterdam).

Jedan je od inicijatora nastanka Dramskog studija HKK Zadar, 1998. godine, te pokretača i voditelja projekta Artikultura u kinu Pobjeda u Zadru, od 2008. godine. Juraj je zadnjih petnaestak godina u Kazalištu lutaka Zadar igrao u više od 50 predstava.

Filmografija

Televizijske uloge

Filmske uloge

Vanjske poveznice

  1. mbb: Tko je Juraj Aras, kulturnjak sklon vulgarnim ispadima sa zanimljivom obiteljskom pozadinom . Narod.hr. 26. kolovoza 2025. Pristupljeno 4. rujna 2025.