Julijanska godina je mjerna jedinica za vrijeme, a koristi se u astronomiji. Julijanska godina odgovara periodu od točno 365,25 dana ili 31,557.600 sekundi. Ime proizlazi od činjenice da ovo razdoblje odgovara prosječnom trajanju godine u julijanskom kalendaru.
U praksi, ovo je razdoblje odabrano kao praktičan i intuitivan način za izražavanje dugih vremenskih razdoblja, iako u prirodi ne postoji "godina" koja traje točno 365,25 dana.
Julijanske su godine praktične za rad sa efemeridama gdje je nepraktično navoditi dane. Na primjer, orbitalni period Plutona je 90.590 dana, no kako ljudi nisu navikli obračunavati duža vremenska razdoblja u danima, mnogo je prikladnije izraziti ovo razdoblje u julijanskim godinama, dakle kao "248 julijanskih godina". Intuitivno je jasno da je "julijanska godina" razdoblje koje je vrlo blisko stvarnom trajanju godine, a i razdoblje izraženo u julijanskim godinama lako se preračuna u dane.
Bitno je napomenuti da julijanske godine nisu izravno vezane za pojam julijanski dan, koji se također koristi u astronomiji. Julijanski dan, za razliku od julijanske godine, nije mjerna jedinica za vrijeme nego redni broj dana od izabrane početne točke.
Specificiranje i imenovanje epoha
Julijanske godine su odnova za standard imenovanja epoha u astronomiji. Epoha specificira određeni trenutak u vremenu. Julijanska epoha J2000.0 je sinkronizirana sa zemaljskim vremenom (TT) od 1. siječnja 2000. u gregorijanskom (ne julijanskom!) kalendaru, pa se sve buduće epohe mogu izračunati i imenovati prema njoj. Primjer, epoha J2100.0 je trenutak točno 36525 dana (100 julijanskih godina) iza epohe J2000.0.
U astronomiji se položaji zvijezda (rektascenzija i deklinacija) polako mijenjaju uslijed precesije, pa je pri specificiranju koordinata nužno navesti i epohu.
Izvori
- Explanatory supplement to the Astronomical Amanac. P. Kenneth Seidelmann, editor. Mill Valley, Cal.: University Science Books, 1992. Pages 8, 696, 698-9, 704, 716, 730.