Juanito Oiarzabal
Juan Eusebio Oiarzabal Urteaga (30. ožujka 1956.[1]), poznatiji kao Juanito Oiarzabal, poznati je baskijsko-španjolski planinar. Napisao je četiri knjige o toj temi. Bio je šesti čovjek koji je uspio osvojiti svih 14 vrhova iznad 8000 metara,[2] a treći koji se popeo na njih bez dodatnog kisika. Bio je prva osoba koja je osvojila najviša 3 vrha dva puta (Everest + K2 + Kangchenjunga), a bio je najstariji alpinist na vrhu Kangchenjunga, sa skoro 53, dok ga Carlos Soria Fontan nije nadmašio 2014., koji je imao 75 godina.[3] Godine 2004. izgubio je sve svoje nožne prste zbog ozeblinama nakon penjanja na K2.[4]
Godine 2009. objavio je da želi postati prva osoba u povijesti koja će osvojiti "dupli 14", penjanje na svaki vrh iznad 8000 metara dva puta.[2]U travnju 2010. je stigao do 24. osam-tisućnjaka, nakon penjanja na Annapurnu,[5] što je svjetski rekord.[6] U 2011. godini popeo se na Lhotse po drugi put, što je njegov 25. osam-tisućnjaka.[7] Oiarzabal je drugi najuspješniji planinar svih vremena u penjanju na vrhove iznad 8000 metara nakon Nepalca Phurbe Tashija Sherpe, koji se popeo 28 puta.[7]
Himalaja
Njegov uspjeh na Himalaji je dobro poznat, ali manje je poznato da je već prije toga nakupio iskustvo koje je među najvećima u Španjolskoj. Uspeo se na sve španjolske planinske masive, na najtežim pravcima. Čak je otkrio neke rute velike važnosti. Visoko je iskusan u penjanju po Alpama. Na drugim kontinentima, penjao se po Sjevernoj Americi, Južnoj Americi i Africi, i vraćao se na Himalaju, gdje obavlja svoje ekspedicije s velikom lakoćom, što se može činiti očiglednim nakon 35 ekspedicije u više od 23 godine.
Usponi
Aljaska
- 1984. – Mount McKinley (6194 m) – Ruta West Buttress
Argentina
- 1983. – Aconcagua (6957 m) – 5. svjetski zimski uspon. Pripisuje mu se 16 uspona na Aconcaguu, kao vodič
Kenija
- 1988. – Mount Kenya – Diamond Corridor
Nepal
- 1982. – Kangchuntse (Makalu II) (7640 m). Dosegnuta visina: 7200 m
- 1988. – Kangchenjunga (8586 m). Sjeverna strana. Dosegnuta visina: 8000 m
- 1989. – Makalu (8465 m). Zapadni stup. Dosegnuta visina: 8350 m
- 1990. – Everest (8848 m). Jugozapadna strana. Dosegnuta visina: 8300 m
- 1991. – Kangchenjunga (8586 m). Sjeverna strana. Dosegnuta visina: 8400 m
- 1993. – Everest (8848 m). Jugo-jugoistočna ruta. VRH
- 1995. – Makalu (8465 m). Normalna ruta. VRH
- 1995. – Lhotse (8516 m). Normalna ruta. VRH
- 1996. – Kangchenjunga (8586 m). Sjeverna strana. Britanska ruta. VRH
- 1997. – Manaslu (8163 m). Normalna ruta. VRH
- 1998. – Dhaulagiri (8167 m). Normalna ruta. VRH
- 1999. – Annapurna (8091 m). Njemačka ruta. VRH
- 2002. – Makalu (8465 m). Zapadni stup. Dosegnuta visina: 7600 m
- 2004. – Ama Dablam (6856 m). Jugozapadni oštri brid. VRH
- 2010. – Annapurna (8091 m.). VRH (Helikopter korišten pri silasku)
- 2011. – Lhotse (8516 m). VRH[7]
Pakistan
- 1987. – Gasherbrum II (8035 m). VRH
- 1987. – Hidden Peak (8068 m). Messnerova ruta. Dosegnuta visina: 6800 m
- 1992. – Nanga Parbat (8125 m). Kinshoferova ruta. VRH
- 1994. – K2 - Chogori (8611 m). Ruta Tomo Cesen (1. integralna). VRH
- 1995. – Broad Peak (8047 m). Normalna ruta. VRH
- 1997. – Hidden Peak (8068 m). Japanski koridor. VRH
- 2003. – Broad Peak (8047 m). Zima. Dosegnuta visina: 6900 m
- 2003. – Gasherbrum II (8035m.) Normalna ruta. VRH
- 2003. – Hidden Peak (8068 m). Japanski koridor. VRH
- 2004. – K2 - Chogori (8611 m). VRH [8]
Kina
- 1985. – Cho-Oyu (8201 m). Normalna ruta. VRH
- 1998. – Shisha Pangma (8046 m). Jugozapadna strana. Britanska ruta. VRH
- 2000. – Everest (8848 m). Sjeverna strana. Dosegnuta visina: 8700 m (bez kisika)
- 2001. – Everest (8848 m). Sjeverna strana. VRH (bez kisika)
- 2002. – Cho-Oyu (8201 m). Normalna ruta. VRH
- 2003. – Cho-Oyu (8201 m). Normalna ruta. VRH (23. rujna)
- 2003. – Cho-Oyu (8201 m). Normalna ruta. VRH (5. listopada)
Grenland
- 2000. – prijelaz između lokaliteta Narsasoak i Kangarlosoak (650 km) na saonicama, vučen zmajem
Kina (autonomna regija Xinjiang)
- 2000. – Taklamakan prijelaz pustinje u dužini 800 km samo uz pomoć deva.
Rusija
- 2001. – Mount Elbrus (5642 m) Normalna ruta. Zima. Najviši vrh Europe.
Knjige
- Buscando las catorce estrellas [Tražeći četrnaest zvijezda], Editorial Lur, 1997.
- Los 14 ochomiles de Juanito Oiarzabal [Četrnaest osamtisućnjaka Juanita Oiarzabala], Ediciones Desnivel, 1999.
- Conversaciones con Juanito Oiarzabal [Razgovori s Juanitom Oiarzabalom], Ediciones Desnivel, 2001.
- El Everest de Juanito Oiarzabal [Everest Juanita Oiarzabala], Ediciones Desnivel, 2002.
Izvori
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. siječnja 2009.. http://ingles.sge.org/sge07/07/juanito_oirzabal.asp Pristupljeno 6. rujna 2016.
- ↑ 2,0 2,1 http://www.explorersweb.com/everest_k2/news.php?id=18833
- ↑ http://www.explorersweb.com/everest_k2/news.php?id=18642
- ↑ http://www.explorersweb.com/everest_k2/news.php?id=2105
- ↑ Spanish climber dies on Nepal's Annapurna
- ↑ http://www.8000ers.com/cms/en/download.html?func=startdown&id=141
- ↑ 7,0 7,1 7,2 http://www.8000ers.com/cms/en/news-mainmenu-176/1-latest/283-lhotse-summits.html
- ↑ K2 climb - K2 and Karakorum by climbers, news. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. prosinca 2006.. http://www.k2climb.net/story/stories/JuanitoandEdurneK2debriefpart1BeyondthelimitsOct62004.shtml Pristupljeno 14. listopada 2016.