Josip Reberski (Zagreb, 7. veljače 1881. - Buenos Aires, 8. listopada 1965.), bio je hrvatski odvjetnik i političar.
Životopis
Završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1900. godine.[1] Studirao je pravo u Zagrebu. Politički se aktivirao u mladoj dobi, pa je tako sudjelovao u paljenju mađarske zastave u Zagrebu 1895. godine.
Bio je članom Napredne omladine i Hrvatskog sokola. Bio je predsjednikom zagrebačke HŠK Concordije.
Posao je našao u financijskom ravnateljstvu. Poslove iz tog područje je obnašao u Zagrebu i Segedu.
Godine 1922. je postao predsjednikom zagrebačkog HANAO-a te imenovan predsjednikom organizacije. Dužnost je obnašao do 1923. godine, kad je HRSS odbio HANAO-v prijedlog neka se poduzmu velike terorističke akcije protiv vlasti. Tada je HRSS povukao svoje ljude iz HANAO-vog čelništva (Rudolfa Horvata i Josipa Reberskog).
Dok je trajala šestosiječanjska diktatura, vlasti su ga internirale na Sandžak.[2]
Pomagao je Hrvate iz krajeva koji su u Austro-Ugarskoj i poslije u Kraljevini SHS/Jugoslaviji ostali izvan Hrvatske: istarske, gradišćanske i bunjevačke Hrvate.
U 3 je mandata (1920., 1935. i 1938. izabran za zastupnik grada Zagreba na HSS-ovoj listi.[2] Ideološki je pripadao središnjoj struji najužeg vodstva u HSS-u. Komunistima je otežavao utjecaj i propagandu po Hrvatskom zagorju i Zagrebu, zbog čega su ga stavili na listu "narodnih neprijatelja".[2]
I za vrijeme NDH je bio u nemilosti vlastiju, koje su ga učestalo uhićivale tijekom cijelog rata (1941., 1942. i 1944.), a zadnji put zbog toga što je sudjelovao u pripremama Lorkovićeve i Vokićeve urote, kad je interniran u Lepoglavi.[2]
Zbog toga što ga je novi režim okvalificirao narodnim neprijateljem, a suočen s time kako su se nove vlasti okrutno obračunavale sa svim protivnicima, emigrirao je u Italiju, u Rim. Ondje je bio član vodstva Hrvatskog kluba.[2] Godine 1947. je otišao u Argentinu gdje umire 8. listopada 1965. godine.
Izvori
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 921.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Tko je tko u NDH Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 342.
Scrinia slavonica br. 8/2008. Željko Karaula: Gvozd - list hrvatske nacionalne omladine iz Vukovara, str. 245.-246.