Toggle menu
309,8 tis.
57
18
526,9 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Josip Pomykalo

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Josip Pomykalo
Rođen/aBanja Luka, BiH, 25. studenoga 1917.
Umro/umrlaZagreb, 30. travnja 2001.
Žanr/ovizabavna glazba
Zanimanjeskladatelj, glazbeni pedagog, klarinetist
Instrumentklarinet
Značajni instrumenti
klarinet

Josip Pomykalo (Banja Luka, BiH, 25. studenoga 1917.Zagreb, 30. travnja 2001.), hrvatski skladatelj[1] i glazbeni pedagog.[2]

Životopis

Rodio se je u glazbeničkoj obitelji. Mati Marija r. Hasler/Hazler rodom je iz Slunja.[3] Imao je braću Zvonka i Ferdu, koja su obojica također pošli glazbenim vodama.[3]

U Zagrebu je studirao na Muzičkoj akademiji gdje je diplomirao. Član je orekstra Zagrebačke opere od 1937., uz manje prijekide. Bio je solist Zagrebačke filharmonije i Zagrebačkih simfoničara RTV Zagreb. [2]

Glazbeni je dužnosnik i jedan od organizatora suvremenog glazbenog života u Hrvatskoj. Na osnivačkoj skupštini Udruženja reproduktivnih muzičara Hrvatske (URMUH-a, današnjeg HDGU) 21. srpnja 1945. izabran je u upravu; za predsjednika je izabran Milan Sachs, odbornici su bili Ladislav Miranov, Josip Pomykalo, Evgenije Vaulin, Zlatko Šir, Danica Ogrizović, Natko Devčić, u nadzorni odbor i sud časti izabrani su Miroslav Špiler, Stanka Vrinjanin i Marijan Feller te u verifikacioni odbor Miroslav Crljenak, Dora Gušić, Lucija Ožegović, Marija Borčić-Frankl i Milan Graf.[4]

Predavao je sviranje klarineta u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.[2]

Poznate su mu zabavne melodije koje je skladao kao Dal’ znaš za strast, Na povratak tvoj čekam (njegova najpoznatija plesna glazba[5]), Osamljenoj, Diana i ine.[6][2][7] Na pisanju uspješnica surađivao je sa Sergijem Strahovim, D. Steryjem, Mariom Kinelom, B. Mohačkom Delinskim i Norbertom Neugebauerom.[7]

Skladbe je objavljivao i pod umjetničkim imenima M. Polo i Myka Polo[8]

Izvori