Josip Petrović (Korija, Virovitica, 11. listopada 1942. — Zagreb, 8. lipnja 2023.), general Hrvatske vojske i vojni pedagog u Domovinskom ratu. Osoba je koja je postavila modele školovanje hrvatske vojske i znanstveno istraživačkog rada za izobrazbu vojnika.[1]
Životopis
Rodio se je u Koriji kod Virovitice. Studirao je na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu kao stipendist Ratnog zrakoplovstva JNA. Diplomiravši 1966. otišao je služiti vojni rok u Školu pričuvnih tehničkih časnika u Rajlovcu kod Sarajeva. Školu je okončao 1968. godine.[1]
Aktiviran je u JNA u u činu poručnika i postavljen na mjesto zapovjednika voda za održavanje radara i elektronike u 5. Puku VOJIN na aerodromu Plesu kod Zagreba. U JNA je obnašao još vojno-stručnih dužnosti. Od 1989. do 1991. bio je zamjenikom zapovjednika Srednje vojno tehničke Škole (SVTŠ) u Zagrebu. Kolovoza 1991. dok je nosio čin potpukovnika JNA, podnio je zahtjev za napuštanje JNA. SSNO mu je dalo rješenje prestanak službe s 5. rujnom 1991. 6. rujna 1991. priključio se Zboru narodne garde. U tom je vremenu radio je na ustrojavanju Sektora za razvoj, proizvodnju i znanstveni rad (RPZR) MORH-a pri MUP-ZNG.[1]
Od 6. rujna do sredine prosinca 1991. je u MORH-u i GS HV obnašao više dužnosti, poput načelnika Sektora razvoja i kontrole proizvodnje oružja i vojne opreme u MUP-u, ZNG, Sektor RPZR Sudjelovao pri preuzimanju vojarna, uspostavi proizvodnje naoružanja i prelasku hrvatske industrije na ratnu proizvodnju. Sredinom prosinca 1991. otišao je iz MORH-a u Upravu za školstvo Sektora za strateška istraživanja i nastavu GS HV, u kojem je prvo savjetnikom pa načelnikom Odjela za organizaciju i planiranje izobrazbe gdje je uz ostale obveze radio na ustroju HVU i Dočasničke škole u Jastrebarskom. Potom je prešao u Vojno-tehnički savjet MORH-a na mjesto stručnog savjetnika za ekspertno ocjenjivanje projekata gdje je usporedno voditelj u programu pomoći pri demokratskom prijelazu DTAP. Od 1. ožujka 1995. načelnikom je Odjela za tehničku modernizaciju HV u Vojno-tehničkom savjetu MORH-a, gdje je usporedno i voditelj u programu dugotrajnog upravljanja LRMP za preustroj MORH-a. Radio je na formiranju MORH-ova Instituta za obrambene studije, istraživanje i razvoj (IOSIR), u kojem je bio zamjenikom ravnatelja i ravnateljem. Ministar obrane imenovao ga je i voditeljem radarskog programa Enhanced Peregrine.[1]
Prvi je vojni predstavnik RH u Misiji pri NATO-u u Bruxellesu, gdje je ostao četiri godine. Obnašao je dužnost tajnika Uređivačkog odbora za izradu Leksikona hrvatskih generala i admirala od Domovinskog rata do 2021.. [1]
Promaknut je u brigadira 28. svibnja 1992.. 10. lipnja 1996. unaprijeđen je u čin stožernog brigadira. Promaknut je u čin brigadnog generala 6. rujna 2001. godine. Umirovljen je 31. prosinca 2003. godine.[1]
Priznanja
Dobio je sljedeća priznanja:[1] - Red kneza Branimira s ogrlicom - Red bana Jelačića - Red hrvatskog trolista - Red hrvatskog pletera - Spomenicu Domovinskog rata - Spomenicu domovinske zahvalnosti za 5 i 10 godina službe