Josip Pašić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Josip (Joza) Pašić
Rođenje 29. prosinca 1913.
Smrt 22. svibnja 2010.
Zanimanje katolički svećenik
Nacionalnost Hrvat

Josip (Joza) Pašić (Monoštor, 29. prosinca 1913. - Zagreb, 22. svibnja 2010.) je hrvatski književnik iz Bačke u Vojvodini. Pisao je prozu: pripovjetke i romane.

O Pašiću[uredi]

Stvarateljstvo mu je u prvim poratnim godinama u klasičnim, tradicionalno-realističkim okvirima.

Piše o tematici i problematici iz društvenog i obiteljskog života bačkih Bunjevaca i Šokaca, na ponekim mjestima s istaknutom vjerskom inspiracijom.

Jedan je od pisaca proze koji su ranije pošli tragom socijalne literature.[1]

Opredijelio se za teme rata i poraća, interpretira svoje ratne dogodovštine i poratna zbivanja.

Svojim djelima je ušao u antologiju proze bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.

Pisanjem se bavio od gimnazijskih dana. Gimnaziju je pohađao u Somboru i Travniku. Bogoslovni fakultet završio u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1939. u Subotici. Bio je župnik na župama u Vojvodini i Hrvatskoj. Poseban trag ostavio je u Pakracu gdje je bio župnik od 1955. Kao pakrački župnik umirovljen je 1983. i od tada je živio u Zagrebu i bio katedralni ispovjednik.

Umro je 22. svibnja 2010. u Zagrebu, a pokopan 26. svibnja 2010. na mjesnom groblju u Pakracu.

Djela[uredi]

  • Krv se suši, Subotica, 1946.
  • Tuđe suze, Zagreb, 1977.
  • Najobičniji muškarac, Zagreb, 1977.
  • Dida Fenjer i druge priče koje je život ispričao, Zagreb, 1981.

Izvori[uredi]

  1. Klasje naših ravni Lazar Razora: Suvremena književnost Hrvata u Vojvodini - gledana iz još jednog počela, br.1-2/2002.

Vanjske poveznice[uredi]


Pogreška pri izradbi sličice: Nedovršeni članak Josip Pašić koji govori o hrvatskom književniku iz Vojvodine treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.