Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Josip Matasović

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Josip Matasović
Datoteka:Josip Matasovic.jpg
Rođenje 18. kolovoza 1892.
Vrpolje
Smrt 10. veljače 1962.
Zagreb
Narodnost Hrvat
Polje povjesničar i arhivist
Institucija Filozofski fakultet u Skopju
Filozofski fakultet u Zagrebu

Matasović, Josip (Vrpolje, 18. kolovoza 1892. - Zagreb, 10. veljače 1962.), povjesničar i arhivist, sveučilišni profesor u Skopju i Zagrebu. Jedna od najmarkantnijih ličnosti hrvatske historiografije 20. stoljeća u koju je putem istraživanja raznovrsnih i često nekonvencionalnih povijesnih izvora uveo paradigmu kulturne, 'male' i 'svakodnevne' povijesti, čime je znatno nadopunio dotad uvriježene spoznaje utemeljene na političkim povijesnim zbivanjima. Time je hrvatska povijesna znanost obogaćena novim pristupom čija afirmacija traje sve do današnjih dana.[1]

Životopis

Gimnaziju polazio u Vinkovcima, a studij povijesti i geografije u Zagrebu, Zürichu i Beču. Doktorirao je povijesne znanosti 1915. na sveučilištu u Beču. Iste godine se vraća u domovinu te predaje na gimnaziji u Vinkovcima. Tijekom Prvoga svjetskog rata postaje povjerenikom za čuvanje starina u Hrvatskom narodnom muzeju u Zagrebu, a od 1920. do 1924. je kustos u odjelu za umjetnost i obrt istog muzeja. Godine 1924. imenovan je docentom za povijest novoga vijeka na Filozofskom fakultetu u Skopju, gdje je izabran za izvanrednog (1925.) i redovitog (1932.) profesora. Godine 1941. postaje savjetnikom u Ministarstvu bogoštovlja i nastave NDH. Ujedno mu je povjerena dužnost ravnatelja Državnog arhiva u Zagrebu (danas: Hrvatski državni arhiv). Na tome mjestu ostao je do 1958. godine. Od 1943. predaje na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, prvo povijest umjetnosti i kulture, a od 1946. profesorom je na katedri za pomoćne povijesne znanosti gdje je predavao do odlaska u mirovinu 1959. godine. U Zagrebu pokreće metodološki vrlo inovativan časopis Narodna starina – časopis za povijest kulture i etnografiju južnih Slovjena kojemu je bio glavni urednik (1922.-1940.). U Narodnoj starini objavio je niz zapaženih članaka iz povijesti od kojih je najpoznatiji Prilog genealogiji Patačića (1930.), Nekoji fragmenti historije XVIII. stoljeća (1931.) i Knez Lenard kaptola zagrebačkoga kramar (1932.-1935.), a zajedno s Mirkom Stanisavljevićem komentirao pisma Franje Kulmera pisana Josipu Jelačiću (1932.-1934.). Preveo je i priredio za tisak dvije knjige Imbre Ignjatovića Tkalca Uspomene iz mladosti u Hrvatskoj (1925.-1926.).

Matasović je jedna od najoriginalnijih pojava u novijoj povijesti hrvatske historiografije. U razdoblju između dvaju svjetskih ratova, kada u hrvatskoj historiografiji još izrazito prevladava interes za „ratove i mirove“, to jest za političke događaje, protagoniste i institucije, Matasović se promišljeno okrenuo istraživanju materijalne i duhovne svakodnevice novovjekovnih društava u hrvatskim krajevima. Time se na svoj način uklopio u tokove onodobne europske „kulturne povijesti“, koju su svojim klasičnim djelima etablirali Jacob Burckhardt i Johan Huizinga. U duhu tadašnje kulturnopovijesne paradigme, Matasović je nastojao, kroz istraživanje raznorodnih i često nekonvencionalnih povijesnih izvora, ponuditi „portrete vremena“, a činjenice „velike povijesti“ dopuniti i obogatiti, kadšto i relativizirati, uvidima i spoznajama o „maloj povijesti“.

Važnija djela

  • Iz galantnog stoljeća - Kulturnohistorijski fragmenti (1921.)
  • Životopis Mije Brašnića 1849.-1883.
  • Prilog povijesti hrvatske historiografije (1922.)
  • Das Briege des Grafen Sermagen aus dem siebenjärigen Kriege (1923.)
  • Fojnička regesta (1927.)
  • U Vinkovcima prije jednog stoljeća – Kulturnohistorijska crtica (1937.)
  • Iz prošlosti Vinkovaca i Brodske pukovnije (1994.).

Nagrade i priznanja

Povodom 10. obljetnice smrti posvećena mu je spomenica (1972.), a jedna ulica na zagrebačkom Črnomercu nosi njegovo ime.[2]

Izvori

 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatskog državnog arhiva (http://www.arhiv.hr).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatski državni arhiv.
Dopusnica nije važeća!
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice