Jidiš
Jidiš ייִדיש - Jiddisch " | |
| Države govorenja: |
SAD, Izrael, Argentina, Brazil |
| Regije govorenja: |
|
| Broj govornika: | 3 milijuna
uključujući strane govornike: |
| Rang: | |
| Razredba: | indoeuropski |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1: | yi |
| ISO 639-2: | yid (T) / |
| ISO 639-3: | [[iso639-3:|]] |
| Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima | Popis jezika | |
Jidiš (heb. ייִדיש - Jiddisch; ISO 639-3: yid) jedna od dvije podskupine visokonjemačkih jezika[1] kojim govori oko četiri milijuna Židova širom svijeta, poglavito u Izraelu i Njemačkoj. Ime Jidiš znači židovski (od njemačkog Jüdisch) i kraći je oblik izvornog jidiš dajč (jid.: ייִדיש־דײַטש – yiddisch daytsh) odnosno židovski njemački (njem. Jüddische Deutsch). Jezik je nastao u središnjoj Europi između IX. i XII. stoljeća kao amalgam srednjevisokonjemačkih dijalekata (70-80% rječnika je prepoznatljivo njemačko) uz posuđenice iz hebrejskog i aramejskog jezika, kao i slavenskih i romanskih jezika.
Njemački dijalekt[uredi]
Jidiš i njemački dijele veliki dio svojih rječnika i imaju veoma sličnu gramatiku. Nijemci iz određenih dijelova Njemačke mogu i većinom razumjeti jidiš. Iz ovog razloga, neki jezikoslovci smatraju jidiš više dijalektom njemačkog jezika (slično švicarskom njemačkom) nego zasebnim jezikom. Ipak, prevladava mišljenje da su jidiš i njemački dva odvojena jezika jer
- ova dva jezika nisu međusobno laka za razumijevanje (što posebno vrijedi za većinu Nijemaca koji pokušavaju razumjeti jidiš);
- 20 do 30 % rječnika jidiša ne postoji u njemačkom;
- određeni dio gramatike jidiša se razlikuje od njemačkog, odnosno, pod utjecajem su drugih jezika (pretežno slavenskih);
- jezici su, kako zemljopisno, tako i kulturalno, drugačiji.
Jezikoslovac Paul Wexler tvrdi da je jidiš u početku bio slavenski jezik, čiji je rječnik u mnogome zamijenio njemački, ali velika većina jezikoslovaca se s ovom tvrdnjom ne slaže.
Drugi razlozi u korist jezika u odnosu na dijalekt su:
- jezici kao danski, švedski i norveški su mnogo srodniji i sličniji nego jidiš i njemački i skoro potpuno su međusobno "razumljivi", ali se smatraju različitim jezicima;
- Istočni i zapadni jidiš su međusobno toliko različiti da se vode kao dva različita jezika[2] (slično lužičkosrpskim jezicima, gornjolužičkosrpski i donjolužičkosrpski).
Jidiš i drugi jezici[uredi]
Jidiš se vremenom razdvojio na već spomenuta dva jezika: zapadni (njemački) jidiš i istočni jidiš koji se govori u Izreaelu. Ovaj drugi, istočni dijalekt, se sam razdvojio na sjeveroistočni (latvijski), srednjeistočni (poljsko/galicijski) i jugoistočni (ukrajinski) jidiš. Istočni i suvremeni jidiš sadrže mnogo riječi izvedenih iz slavenskih jezika.
Kao i judeoarapski i Ladino (Judeošpanjolski), jidiš se piše prilagođenim hebrejskim pismom. Ipak, sâm jidiš nije lingvistički srodan hebrejskom, iako ima na tisuće hebrejskih i aramejskih riječi. Jedan zanimljiv podatak u vezi jidiša je da koristi izvedenice iz latinskog jezika za riječi vezane za religijske obrede, očigledno posuđujući nazivlje iz starog francuskog jezika koji se govori u Alsaceu i koji se koristi u lokalnoj katoličkoj crkvi. Na primjer, "izgovoriti blagoslov nakon jela", se na jidišu kaže bentshn (בענטשן –) što je u očiglednoj vezi sa latinskom rječju za "blagoslov", benedictus, a riječ "moliti (se)" - davnen (דאַװנען) od latinskog devotionis. U jidišu se može sresti i mnogo riječi iz starog francuskog od kojih je najpoznatija tšolnt ili šolent (טשאָלנט – tsholnt), paprikaš ili grah koji se kuha za Šabat (jid. Šabes ili Šabec), dolazi od francuskih riječi chaud – toplo i lent – polako, jer se kuha od petka popodne, da bi bio kuhan za ručak u suboti kako bi se izbjegla zabrana kuhanja na Šabat.