Jeruzalemska Biblija
Jeruzalemska Biblija hrvatsko je izdanje Biblije nastalo po uzoru na francusku La Bible de Jérusalem iz 1956. godine. Prva hrvatska Jeruzalemska Biblija objavljena je 1994. s podnaslovom „Stari i Novi zavjet s uvodima i bilješkama iz La Bible de Jerusalem” (Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1994.). Izdanje je tiskano o devetstotoj obljetnici Zagrebačke biskupije i prvog povijesnog spomena grada Zagreba.[1]
Inicijativa za izdanje na hrvatskome jeziku potječe iz 1980-ih godina, kada su katoličke neokatekumenske zajednice iz Pule, pod vodstvom don Giacoma Ranierija, započele rad na prijevodu uvoda i bilježaka francuske La Bible de Jérusalem. Prijevod je preuzeo fra Berard Barčić s nekoliko suradnika, a potom preuzeo Josip Turčinović, tadašnji ravnatelj Kršćanske sadašnjosti. Nakon stručnog pregleda utvrđeno je da prijevod zahtjeva dorade, pa je 1989. okupljena nova skupina bibličara koja je započela ponovno prevođenje. Svaki je prevoditelj preuzeo pojedine biblijske knjige iz svojega područja stručnosti. Do 1991. prijevodi su uglavnom bili dovršeni te su predani na redakcijsku reviziju Adalbertu Rebiću (za starozavjetne knjige) i Jerku Fućku (za novozavjetne knjige), koje je nakon njegove smrti nastavio Bonaventura Duda.[1]
U hrvatskom izdanju za tekst Staroga zavjeta preuzet je prijevod Zagrebačke Biblije (Biblija Stvarnosti, Zagreb, 1968. i kasnija izdanja), dok je za Novi zavjet preuzet prijevod Bonaventure Dude i Jerka Fućka (Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1985.). Budući da su ti hrvatski prijevodi u određenim dijelovima odstupali od francuskog izvornika, bilješke su prilagođavane i usklađivane s hrvatskim biblijskim tekstom. Stoga se hrvatsko izdanje ne smatra doslovnim prijevodom francuskog izdanja, nego prilagodbom i redakcijskim usklađivanjem uvoda i bilježaka s postojećim hrvatskim prijevodima Svetoga pisma.[2]
Svečano predstavljanje izdanja održano je 12. prosinca 1994. u Muzeju Mimara u Zagrebu.[1]
Francuski izvornik
Projekt Jeruzalemske Biblije pokrenut je 1945. godine na inicijativu dominikanca Thomasa-Gérarda Chimota iz izdavačke kuće Éditions du Cerf, u suradnji s profesorima jeruzalemske École Biblique. Cilj je bio izraditi novi francuski prijevod Biblije koji bi bio suvremen u jeziku, znanstveno utemeljen i popraćen opsežnim uvodima i bilješkama.[3]
Prijevod se temeljio na izvornim hebrejskim, aramejskim i grčkim tekstovima, uz kritičko razmatranje tekstovnih inačica i najstarijih prijepisa. Pojedine biblijske knjige povjerene su stručnim egzegetima, a prijevodi su prolazili znanstvenu i književnu provjeru. U radu su sudjelovali i književnici kako bi se osigurala jezična i stilistička kvaliteta teksta.[4]
Za upravljanje projektom osnovano je ravnateljsko povjerenstvo (Comité de direction) od dvanaest članova, koje je nadziralo izbor prevoditelja, imenovalo recenzente i odlučivalo o objavljivanju pojedinih svezaka. Biblijske knjige objavljivane su postupno: prvi svezak izašao je 1948., zadnji 1954., a cjelovita Biblija objavljena je 1956. godine. Posebnost izdanja bile su opsežne bilješke, uključujući tzv. „ključne bilješke” koje su sažeto obrađivale važne biblijske teme.[5]
Godine 1973. objavljeno je novo, u cijelosti prerađeno i prošireno izdanje, s ažuriranim zemljovidima i dodatnim pomoćnim sadržajima. Tijekom vremena Jeruzalemska Biblija objavljena je u različitim formatima i prevedena na više svjetskih jezika, uz prilagodbe prijevoda i bilježaka pojedinim jezičnim i kulturnim sredinama.[6]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Herman 1995, str. 271.
- ↑ Herman 1995, str. 271–272.
- ↑ Benoit 1995, str. 273–274.
- ↑ Benoit 1995, str. 273.
- ↑ Benoit 1995, str. 276–277.
- ↑ Benoit 1995, str. 278–279.
Literatura
- • Parametar
typenije dopušten u klasijournal
• Parametarurlnije dopušten u klasijournal
- • Parametar
typenije dopušten u klasijournal
• Parametarurlnije dopušten u klasijournal