Jeronim Laski

Jeronim Łaski (27. rujna 1496.- 22. prosinca 1542.) bio je hrvatski ban i diplomat iz utjecajne poljske obitelji Łaski. Bio je nećak nadbiskupa Jana Łaskog. Bio je palatin Inowrocława i Sieradza.

Školovao se u Rimu 1513-14. i Bologni 1514-17. U službu poljskog kralja stupa 1519.,a 1520. odlazi u izaslanstvo francuskom kralju Franji I. i svetorimskom caru Karlu V. Habsburgu. Od 1523. Sierdzki vojvoda i član senata. U Parizu je 1524. neuspjelo pregovarao o savazu francuske i poljske dinastije te o savezu protiv Turaka. Unatoč protivljenju Sigismunda I. Jagelovića, pristupio je 1527. Ivanu Zapolji te postao jednim od njegovih glavnih izaslanika; zagovarao ga u Parizu, Københavenu i Münchenu, 1528. u Carigradu u njegovo ime sklopio savez s Sulejmanom II., koji se obvezao pomoći Zapolji protiv Ferdinanda I. i priznati ga za ugarskog kralja. Na početku 1530-ih nudio mir Ferdinandu u Innsbrucku te ishodio francusku novčanu pomoć, dobio naslov vojvode Transilvanije. Sa Sulejmanovim se pouzdanikom Ludovikom Grittijem neuspjelo urotio protiv Zapolje 1534. godine. Pušten iz tamnice 1535., ušao u službu Ferdinanda I. te 1539. u Carigradu za njega pokušao dobiti Zapoljin dio Ugarske. U srpnju 1540. kralj ga je imenovao banom kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, ustupio mu Susedgrad i Stubicu te obećao plaću. Organizirao je upravunad posjedima, kralju predlagao paljenje kaštela Donje Stubice iz logističkih razloga te plaćanje harača kao zaštite od turskih razaranja. Za misije u Carigradu u jesen 1540. zatočen, a 1541. s vojskom doveden u Beograd, odakle je pušten zbog bolesti. Ubrzo nakon povratka u poljsku, Jeronim je iznenada umro u Krakovu, vjerojatno otrovan od strane jednog od svojih brojnih neprijatelja.