Jegrička

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Jegrička je rijeka u Bačkoj. Najduža je autohtona rijeka u Bačkoj.[1]:7. u pdf-u

Općenito

Hidrološki, nije pravi vodotok, nego barski sustav povezan brojnim udubljenjima. Počevši s 19. stoljećem, poduzeti su brojni zahvati koji su utjecali na vodni režim jegričkina korita i okoliša. 1870. je prkopan Mali bački kanal (Mali Stapar – Novi Sad), čime je Jegrička presječena kod Despotova. Kroz isto razdoblje je projektirana i prokopana mrježa odvodnih kanala koji još više promijenili okoliš Jegričke. 1960-ih je vodotok Jegričke je uključen u osnovnu kanalsku mrežu vodnog sustava kanala Dunav-Tisa-Dunav. Zaštita prirode se organizirano sprovodi od 1988. godine. Te je godine proglašen Strogi prirodni rezervat Četiri otoka u ribnjaku Jegričke. 2005. je zaštićen Park prirode Jegrička.[1]:7. u pdf-u

Teče kroz središnji dio Vojvodine. Izvorište joj čini nekoliko izvorišnih čelenki u zapadnoj Bačkoj. Navodi se i sjeverno izvorišno područje sa jednim krakom (sjeverozapadno od Stapara), zapadno s dvama krakovima (jugozapadno od Odžaka i sjeverozapadno od Ratkova) te jugozapadno izvorišno područje s dvama izvorišnim krakovima (sjeveroistočno od Tovariševa i severno od Maglića). Tek od Despotova je tok Jegričke jasano oblikovan i tvori jedno vodno tijelo. Od tog dijela se duž riječnog korita prostire Park prirode Jegrička, sve do ušća Jegričke u Tisu.[1]:11. u pdf-u

Flora i fauna

U njoj i oko nje su se oblikovala riječna, barska, slatinasta i livadna staništa na obali s brojnim biljnim i životinjskim vrstama.[1]:7. u pdf-u

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 (ur. Lazar Lazić, Vladimir Stojanović): Park prirode Jegrička. Novi Sad, 2018. Studio za dizajn i grafičku delatnost Lazarus, Kać. Pristupljeno 16. siječnja 2026.