Jantar (ruski iz latinskog), ćilibar (turski iz perzijskog) u značenju "koji privlači slamu", ili sukcinit (latinski), je amorfna fosilna smola. Najveća nalazišta su na obalama Baltika, u Rusiji i Rumunjskoj.[1].
Trljanjem postaje električno negativan.
S obzirom na vjerovanja u njegove magične moći, potreba za jantarom javlja se još u prapovijesno doba. Starogrčki naziv za jantar je elektron, a u najstarijim grčkim mitovima navode se osobita svojstva jantara nastalog od suza koje su ronile Helijade nad mrtvim Faetonom. U antici je često povezivan s raznim vjerovanjima, pa se nosio kao amajlija i nakit. S obala Baltika dopremao se sve do Akvileje (jantarski put).
I dan danas služi za ukrašavanje, kao nakit, izolacijski materijal, te u industriji lakova.
Bilješke
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija, Knjiga 9., Večernji list, Zagreb, 2006.
Vanjske poveznice
- IPS Publications on amber inclusions Internacionalno Paleontomološko Društvo: Znanstveni članci o jantaru
- Gewinnung & Verarbeitung des Bernsteins(1883.)