Jantar
Mušica i komarac dokaz su kako je ovaj jantar star oko 60-40 mlijuna godina
Jantar (ruski iz latinskog), ćilibar (turski iz perzijskog) u značenju "koji privlači slamu", ili sukcinit (latinski), je amorfna fosilna smola. Najveća nalazišta su na obalama Baltika, u Rusiji i Rumunjskoj.[1].
Trljanjem postaje električno negativan.
S obzirom na vjerovanja u njegove magične moći, potreba za jantarom javlja se još u prapovijesno doba. Starogrčki naziv za jantar je elektron, a u najstarijim grčkim mitovima navode se osobita svojstva jantara nastalog od suza koje su ronile Helijade nad mrtvim Faetonom. U antici je često povezivan s raznim vjerovanjima, pa se nosio kao amajlija i nakit. S obala Baltika dopremao se sve do Akvileje (Jantarski put).
Jedan od najvećih komada jedne vrste jantara, rumanita, nađen je u selu Colțima u rumunjskom okrugu Buzăuu, kraju koji je na glasu po nalazištima rumanita, svojstvenog po tamnocrvenim preljevima, čija nalazišta se ovdje eksploatiraju od 1920-ih godina. Pronađeni komad bio je težak oko 3,5 kilograma, star između 38 i 70 milijuna godina. Rumunjska ga je proglasila nacionalnim blagom i od 2022. je izložen je u Pokrajinskom muzeju u Buzăuu.[2]
I dan danas služi za ukrašavanje, kao nakit, izolacijski materijal, te u industriji lakova.
Izvori i bilješke
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija, Knjiga 9., Večernji list, Zagreb, 2006.
- ↑ Poslovni.hr: Žena godinama koristila kamen od 3,5 kg kao držač za vrata, nije ni slutila da vrijedi milijune . Poslovni.hr. 18. srpnja 2026. Pristupljeno 23. srpnja 2026.
Vanjske poveznice
- IPS Publications on amber inclusions Internacionalno Paleontomološko Društvo: Znanstveni članci o jantaru
- Gewinnung & Verarbeitung des Bernsteins(1883.)