Jalova (mađ. Gyálarét) [1] je bivše samostalno selo na samom jugoistoku Mađarske, danas dio grada Segedina.
Površine je 6 km četvornih.
Zemljopisni položaj
Nalazi se na jugoistoku Mađarske, na zapadnoj obali rijeke Tise, sjeverno od granice sa Srbijom (Vojvodina). Nekoliko kilometara sjeveroistočno je grad Segedin. Istočno je Sirik i nešto dalje Deska, jugoistočno je Sentivan, južno je Đala u Vojvodini (Srbi Jalovu također zovu Đala).
Upravna organizacija
Upravno pripada segedinskoj mikroregiji u Čongradskoj županiji. Poštanski je broj 6757. [2]
Dijelom je grada Segedina. Jalovu čine sama Jalova koja je upravno unutarnjeg dijela grada, dok su Gyálaréti kiskertek (jalovski vrtovi) i Gyálarétitanyák (jalovska sela) predgrađa (vanjski dio grada).[2]
1973. bila je pripojena Segedinu, zajedno s još nekim naseljima (Đeva, Družma, Segedin, Sirik, Tápé).[3]
Povijest
Područje je naseljeno još u pretpovijesti, a nalazi pripadaju starčevačkoj kulturi.
Prvi se put u izvorima spominje 1411. godine.
Povijesni su zemljovidi zabilježili postojanje riječnog otoka nasred Tise (Insul Siladg, Szilágyi-sziget).[4]
Kod Jalove se odvila bitka kod Jalove 26. ožujka 1849. godine gdje su se sukobile mađarske i srpske snage.[5]"
Podjelom Ugarske Trianonskim sporazumom, sjeverni je dio pripao Mađarskoj (Nagyrét, nastao od Fehérparta, Szilágyja i Lúdvára), a južni, s druge strane rijeke, Srbima.
Promet
Nekoliko kilometara zapadno od Jalove ide cestovna prometnica br. 5. Željezničko čvorište u Segedinu je sjeveroistočno, željeznička pruga koja povezuje Segedin, Horgoš i Suboticu je nekoliko kilometara zapadno.
Stanovništvo
2001. je godine u Jalovi živilo 1123 stanovnika, 140 u Jalovskim vrtovima i 12 u Jalovskom selu.[2]
Bilješke
- ↑ Živko Mandić: Folia onomastica croatica 14/2005. Hrvatska imena naseljenih mjesta u Madžarskoj, Folia onomastica croatica 14/2005.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Mađarski statistički ured
- ↑ Mađarski statistički ured
- ↑ Izrezak iz vojnog zemljovida
- ↑ "A tanyák népének emlékezetében még élt a sikeres gyálaréti csata (1849. március 26.), amikor a magyarok a szerbekkel szemben kétórai heves harc után rengeteg fegyvert, társzekeret koboztak el és 30 foglyot is ejtettek. A magyar csapatokat Igmándy Sándor alezredes vezette.
[1848-49. honvédezredes, előbb cs. kir. főhadnagy volt; a szabadságharc után pedig somogymegyei főszámvevő. Meghalt 1877. július 13. Kaposvárt (Somogym.)
Péter László, Röszke földje és népe. Szeged 1996. 152. o.
