Jakov Kopas

Jakov Kopas (1260. – 1320.) bio je hrvatski plemić i slavonski ban. Bio je najmoćniji član roda Borša.

Životopis

Rođen je kao sin Tome od Borša, od Jakovljeve braće istaknuo se transilvanijski vojvoda Roland. Za vladavine Ladislava IV. bio je 1284. boršodski župan i glavni konjušnjik. Poslije se zajedno sa svojom braćom 1292. odmetnuo od kralja, te bio optužen za njegovo ubojstvo. Za vrijeme vladavine Andrije III. bio je bodroški i szatmarski župan, a potom se 1294. odmetnuo i od njega. Nakon pomirbe s kraljem obnašao je dužnost slavonskog bana od 1297. do 1299. godine. U tom položaju navodi se 1298. godine, kada dodjeljuje plemstvo slavonskom hercegu Albertu Morosiniju.

Nakon izumiranja dinastije Arpadovića pristao je uz kralja Karla Roberta, te je postao najmoćniji član svojega roda i gospodar većeg posjeda u istočnom Potisju, sa sjedištem u utvrdi Adorján u biharskoj županiji. Godine 1304. u povelji se spominje kao ban Kopasz, kada s ostalim velikašima i preletima svjedoči sklapanju saveza između Karla Roberta i Rudolfa III. austrijskog nadvojvode.

Spominje se u velikovaradinskoj listini 1284. kao magistar Jacobus dictus Copoz, te 1292. u tužbi pred ostrogonskim kaptolom kao magister Jacobus, filius Thomae, qui Copaz alio nomine nuncupatur. Nadimak Kopasz na mađarskom znači ćelavi, u dokumentima je on posve istisnuo njegovo pravo ima te se čak i on sam tako nazivao u dokumentima. Nosio je palatinski naslov od 1305. do 1314. godine, te je ponekad bio župan ugarskih županija. Kada je kralj 1317. počeo slamati velikaške oligarhije u Ugarskoj, napao je Kopasza u bitci kod Debrecena uz pomoć malih plemića, te mu oduzeo sve posjede. Jakov je imao jednog sina koji je umro bez nasljednika.

Izvori

Prethodnik:	Slavonski ban 1297. – 1299.	Nasljednik:
Ivan Gisingovac		Ladislav Ratold