Jakov Buratović (španj. Santiago Buratovich) (Vrbanj, otok Hvar, Hrvatska 1846. – 1909., Buenos Aires) bio je poznati hrvatski iseljenik, koji je kao inženjer i vojnik slavu stekao u Argentini.
Životopis
Kao vrlo mlada osoba je otišao u Egipat graditi Sueski kanal.
Nakon toga je otišao u Argentinu, gdje stječe slavu. Ondje je dobio posao u inženjerskoj tvrtci argentinske vojske koja je postavljala telegrafske linije, gdje se istakanuo trasiranjem telegrafskih linija po unutarnjosti Argentine.
Za vrijeme predsjedništva Nicolása Avellanede (1874.-1880.), ratni ministar Adolfo Alsina povjerio mu je 1876. godine mjesto čelnu poziciju u izgradnji argentinskog telegrafa. U argentinsku je povijest ušao kao stručnjak koji je telegrafskom žicom spojio Buenos Aires i Rosario. Sudjelovao je i u borbama oko Osvajanja argentinskog juga (španj. Conquista del Desierto). Sukobljavao se s indijanskim plemenima te je izgradio brojne utvrde na jugu Bahije Blance, između ostalih, Arroyo Seco, Pescado i Vanguardia. Pri jednom je takvom sukobu ostao bez radnika, i pokazavši vrlo dobar karakter, Buratović je dobio čin majora te će s tim činom (Mayor Buratovich) ući u argentinsku povijest.
Spominje se kao građevinski poduzetnik već od 1860.-1865. godine, a radio je i na izgradnji željeznica.
Često je bio i savjetnik Hrvatima pri odabiru mjesta gdje će se naseliti. Uza sav rad, umro je kao siromah. Pokopan je u Buenos Airesu.
Nasljeđe
Vlasti su mu se odužile imenovavši njegovim imenom trg Plaza Buratovich u Rosariju, gradić Mayor Buratovich i željezničku postaju u blizini Bahíe Blance.
Prvi je Hrvat koji se spominje u argentinskoj provinciji Santa Fe. Smatra se da su upravo zahvaljujući njemu mnogi Hvarani postali vlasnici ponajboljih farmi. Zanimljivo je to da je jedna skupina naših iseljenika i činila većinu stanovništva gradića Acebala pokraj Rosaria.