Jakobov staračac

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Jakobov staračac
Jakobov staračac
Jakobov staračac
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Asterales
Porodica: Asteraceae
Rod: Jacobaea
Vrsta: J. vulgaris
Dvojno ime
Jacobaea vulgaris
Gaertn.

Jakobov staračac (jakobov dragušac, Jakobov kostriš, lat. Jacobaea vulgaris, sin. Senecio jacobaea L.) višegodišnja je zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae), nekada klasiificirana rodu staračac (Senecio).

Sastojci i toksičnost

Kod akutne izloženosti, PA-ovi pri visokim dozama mogu dovesti do zatajenja jetre što može rezultirati i smrtnim ishodom. Međutim, akutna trovanja ljudi su izuzetno rijetka i slabo dokumentirana.

Pirrolizidinski alkaloidi (PA) su strukturno raznolika skupina toksikološki relevantnih sekundarnih metabolita biljaka. Trenutačno se rabe dvije analitičke metode za određivanje sadržaja PA u medu.

Jakobov staračac za poljoprivrednice i vlasnike konja zbog otrovnih dijelova predstavlja prijetnju zbog hepatotoksičnih pirolizidiskih tvari, čak i u dodiru s kožom. Sadržaj tih otrova u cvijetu je do dva puta veća nego u ostalim djelovima. Detaljno, acetil, E- i Z-Erucifoline, 21-Hydroxyintegerrimin, Integerrimin, jakobinskoj, Jacolin, Jaconin, Jacozin, retrorsine, Ridellin, senecionine, seneciphylline, Senecivernin, Spartioidin i Usaramin uključeni. Alkaloidi ostaju za razliku od mnogih drugih toksina u očuvanju na sijena ili silaže učinkovito i biti apsorbiran u ovom načinu ispaše životinja s kojima inače zapravo izbjeći gorak okus kada je svježe bilje. Čak i male doze trajno oštetiti jetru, tako da je trovanje tijekom godinama moguće. Pogotovo u konja, ali i goveda, biljka može izazvati ozbiljnu bolest i dovesti do smrti.

Moguć je ulazak u ljudski hranidbeni lanac. Prijelaz pirolizidinalkaloida u nektar i s time u med je dokazan.[1][2][3]

Jacobaea vulgaris

Pirolizidin alkaloidi

Pirolizidin alkaloidi (PA) prirodni su toksini koji nastaju kao sekundarni metaboliti u više od 6000 biljnih vrsta koje spadaju u porodice Boraginaceae (oštrolisti), Compositae (Asteraceae) (glavočika) i Leguminosae (Fabaceae) (leptirnjače) te se smatraju najrasprostranjenijim prirodnim toksinima. Biljke, kao što su gavez (Symphytum), lopuh (Petasites hybridum L.) i podbijel (Tussilago farfara L.), a koje sadrže PA-ove, od davnina se koriste kao hrana, dodaci prehrani ili u medicinske svrhe (kao ljekovito bilje).

Međutim, glavni problem po pitanju ljudskog zdravlja su PA-ovi koji kontaminiraju hranu koja ih prirodno ne sadrži. Najveću ulogu u trovanju hranom ljudi imaju vrste kao što su boražinovke (Heliotropium) te krotalarija (Crotalaria).

One su prisutne kao korov na poljima gdje rastu žitarice i mahunarke te se njihovo sjemenje može slučajno pomiješati s glavnim usjevom prilikom same žetve, a isti problem nastaje i s biljkama koje se koriste kao čajevi.

Upravo su čajevi označeni kao prehrambeni proizvod koji bi mogao biti glavni izvor izloženosti ovim kontaminantima.

Izvori

  1. Robert Hegnauer: Chemotaxonomie der Pflanzen, Birkhäuser, Basel 1989, S. 281: [1]
  2. A. Dübecke, G. Beckh, C. Lüllmann: Pyrrolizidine alkaloids in honey and bee pollen. In: Food additives & contaminants. Part A, Chemistry, analysis, control, exposure & risk assessment. Band 28, Nummer 3, März 2011, S. 348–358, ISSN 1944-0057. DOI:10.1080/19440049.2010.541594 . PMID 21360377.
  3. http://www.bfr.bund.de/cm/208/nulltoleranzen_in_lebens_und_futtermitteln.pdf Nulltoleranzen in Lebens- und Futtermitteln, Positionspapier des BfR vom 12. März 2007; Seite 3] (PDF; 205 kB)


Vanjski linkovi