Jaime Espinal | |||||||||||||
Osobni podatci | |||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Pravo ime i prezime | Jaime Yusept Espinal | ||||||||||||
Težinska kategorija | 84 kg | ||||||||||||
Državljanstvo | Portorikansko Dominikansko | ||||||||||||
Nadnevak rođenja | 14. listopada 1984. | ||||||||||||
Mjesto rođenja | Santo Domingo, Dominikanska Republika | ||||||||||||
Stil | Slobodni stil | ||||||||||||
Visina | 1,78 m | ||||||||||||
Nagrade i dostignuća | |||||||||||||
|
Jaime Yusept Espinal (Santo Domingo, Dominikanska Republika,[1][2] 14. listopada 1984.[3]) je portorikanski hrvač slobodnim stilom koji je na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. osvojio srebro u težinskoj kategoriji do 84 kg. U olimpijskom finalu ga je porazio azerski predstavnik Sharif Sharifov.
Počeci
Jaime je rođen u Santo Domingu, glavnom gradu Dominikanske Republike. Roditelji su mu Jaime Espinal i Alejandrina Fajardo Hernández.[4] U dobi od pet godina cijela obitelj Espinal se preselila u Portoriko gdje je Jaime počeo trenirati hrvanje u dobi od devet godina kod trenera Pedra Rojse u Clubu Sparta.[5]
Sa 15 godina mladi hrvač se sa majkom preselio u njujoršku četvrt Brooklyn. Prema njegovim riječima, tamo se susretao sa rasizmom i čestim tučnjavama. Nakon što je u jendoj takvoj tučnjavi netko od napadača koristio nož, Jaime se odločio vratiti u Portoriko. Tamo je prekinuo sa hrvanjem i počeo se baviti plesom.[6] Također, upisao je studij računalnog dizajna kojeg je nastavio u Pennsylvaniji te u konačnici diplomirao.
Prije povratka hrvanju, Espinal je bio breakdancer u skupini Time Machine Squad,[7] trenirao je baseball te radio kao model.[8] Ipak, trener Rojas ga je uspio uvjeriti da se vrati hrvanju.[6]
Hrvačka karijera
U sklopu priprema za Igre centralne Amerike i Kariba, trener Rojas je poslao Espinala na Kubu gdje je trenirao devet mjeseci.[6] Kao rezultat toga, Espinal je 2010. osvojio zlato na Igrama centralne Amerike i Kariba koje su se održavale u portorikanskom Mayagüezu.[2]
2011. hrvač je bio peti na Panameričkim igrama u meksičkoj Guadalajari.[2] Već sljedeće godine Jaime Espinal biva treći na međunarodnom hrvačkom turniru u Rumunjskoj dok u Italiji na sličnom turniru osvaja zlato. Također, na olimpijskom kvalifikacijskom turniru održanom u floridskom gradu Kissimmeeu, Espinal je bio drugi te se plasirao na samu Olimpijadu.[4]
Na samim Olimijskim igrama u Londonu 2012. hrvač je stigao do finala gdje je poražen od azerbajdžanskog protivnika Sharifa Sharifova.[1] Osvojena medalja ima velik značaj jer je tek drugo srebro za Portoriko na posljednjih 17 Olimpijada te osma ukupno.[9] Kao nagradu, Jaime Espinal je od Portorikanskog olimpijskog odbora dobio 30.000 USD[10] dok mu je portorikanski uvoznik automobila Bella International darovao Hondu CR-V.[11]
OI 2012. London
London 2012. | |||
---|---|---|---|
Protivnik | Zemlja | Uspjeh | Natjecanje |
Andrew Dick | Nigerija | 7:0, 2:1; pobjeda | osmina finala |
Dato Marsagishvili | Gruzija | 6:4, 7:1; pobjeda | četvrtfinale |
Soslan Gattsiev | Bjelorusija | 7:2, 8:0; pobjeda | polufinale |
Sharif Sharifov | Azerbajdžan | 1:6, 0:2 poraz | finale |
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 El luchador Jaime Espinal da una inédita e inesperada plata a Puerto Rico
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Jaime Espinal, la lucha por abrir caminos al futuro de Puerto Rico
- ↑ Jaime Yusept Espinal
- ↑ 4,0 4,1 Jaime Espinal está demostrando su valor en Londres
- ↑ Londres ?12: El luchador 'B-boy' que salió a buscar el oro (vídeo)
- ↑ 6,0 6,1 6,2 Jaime Espinal: Una vida de lucha
- ↑ Jaime Espinal: “Nunca soñé que viviría un momento así”
- ↑ Llena de orgullo la madre de Jaime Espinal tras su gesta olímpica
- ↑ Histórica medalla de plata en lucha. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. kolovoza 2012.. http://www.vocero.com/historica-medalla-de-plata-en-lucha/ Pristupljeno 10. prosinca 2012.
- ↑ Atletas con medalla recibirán bono adicional
- ↑ Loco de contento Espinal con su carro. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. kolovoza 2012.. http://especiales.elnuevodia.com/londres2012/nota-locodecontentoespinalconsucarro-1324821/ Pristupljeno 10. prosinca 2012.