Jacques Delors

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Jacques Delors
Jacques Delors

Jacques Delors u Lausanni 2001.

8. Predsjednik Europske komisije
trajanje službe
6. siječnja 1985. – 22. siječnja 1995.
Prethodnik Gaston Thorn
Nasljednik Jacques Santer
Francuski ministar gospodarstva i financija
trajanje službe
22. svibnja 1981. – 19. srpnja 1984.
Premijer Pierre Mauroy
Europski zastupnik
trajanje službe
7. lipnja 1979. – 22. svibnja 1981.
Rođenje 20. srpnja 1925.
Politička stranka Socijalistička stranka (Francuska)

Jacques Delors (Pariz, 20. srpnja 1925.) je francuski ekonomist i političar. Bio je osmi predsjednik Europske komisije i prva osoba koja je obnašala tri mandata na toj funkciji (od 1985. do 1995.) tijekom kojih je dao zamah nastavku europske izgradnje. Jacques Delors je otac Martine Aubry [1], bivše prve tajnice francuske Socijalističke stranke i ministrice zapošljavanja u više francuskih vlada lijevog centra.

Francuska politika[uredi | uredi kôd]

Nakon što je stekao diplomu iz ekonomije na Sveučilištu Sorbonne, svoju je profesionalnu karijeru započeo u Banque de France gdje je u razdoblju od 1945. do 1962. obnašao više važnih funkcija u upravi banke [2] . Kao prakticirajući katolik lijeve provenijencije, postao je sindikalist u Francuskoj konfederaciji kršćanskih radnika te je sudjelovao u osnivanju Francuske demokratske konfederacije rada. Godine 1969. postao je savjetnik za društvena pitanja premijera Jacquesa Chabana-Delmasa. U tom je razdoblju usvojen francuski zakon o stalnom stručnom usavršavanju (1971.) kojim se poduzeća obvezuje da odvoje dio profita za edukacije svojih zaposlenika, a čiji je Delors bio inicijator.

1974. godine Delors se učlanio u francusku Socijalističku stranku. [2] Bio je zastupnik u Europskom parlamentu od 1979. do 1981. te je obnašao dužnost predsjednika Odbora za ekonomske i monetarne poslove. Pod predsjednikom Françoisom Mitterandom i premijerom Pierreom Mauroyem, Delors je 1981. imenovan ministrom gospodarstva i financija, a 1983. ministrom gospodarstva, financija i proračuna. Na ovim je funkcijama najprije provodio politiku nacionalizacije i devalvacije, a od 1982. je zagovarao usvajanje politike štednje, monetarne stabilnosti i obnavljanja konkurentnosti francuskog gospodarstva, u duhu europske socijaldemokracije.

Europska komisija[uredi | uredi kôd]

U siječnju 1985. godine Delorsa su čelnici vlada i država Europske ekonomske zajednice imenovali predsjednikom Europske komisije te je na tom mjestu ostao gotovo 10 godina [3], a smatra ga se i pripadnikom druge generacije otaca-osnivača Europe: generacije usmjerene na ekonomsku i monetarnu uniju, kao i na bitku za političku uniju. [4] Njegov dugi mandat na mjestu predsjednika Komisije obilježili su sljedeći događaji: proširenje Europske zajednice (ulazak Španjolske i Portugala 1986., pripreme za pristupanje Austrije, Finske i Švedske), usvajanje Jedinstvenog europskog akta koji je za cilj imao poticanje gospodarskog rasta kroz ukidanje prepreka slobodnom kretanju osoba, roba, usluga i kapitala (1986.), reforma zajedničke poljoprivredne politike i potpisivanje Ugovora iz Maastrichta (1992.) kojim je utemeljena zajednička vanjska i sigurnosna politika i policijska i pravosudna suradnja u kaznenim pitanjima te uspostavljena monetarna unija. K tome, upravo je tijekom mandata Jacquesa Delorsa pet država članica potpisalo prve Schengenske sporazume 1985. godine u svrhu olakšavanja slobodnog kretanja stranih državljana na ovom prostoru.

Razdoblje nakon predsjedništva[uredi | uredi kôd]

1994. godine su članovi francuske Socijalističke stranke pokušali uvjeriti Delorsa da se kandidira za predsjednika Francuske, ali on je to odbio.

Delors je 1996. osnovao samostalnu promišljajuću skupinu Naša Europa čiji je cilj „promišljati europsko jedinstvo“, a i danas ima titulu njezinog predsjednika-osnivača. Sudjelovao je u više inicijativa s ciljem jačanja političke i gospodarske integracije Europske unije.

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]