Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

JS-6

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir oklopno vozilo

JS-6 je prototip sovjetskog teškog tenka sa elektro-mehaničkom transmisijom. Ime je dobio po sovjetskom vođi Josifu Visarionoviču Džugašviliu Staljinu.

Razvoj

Projektni biro SKB-2 još je tijekom 1944. započeo samostalni razvoj novog teškog tenka sa ciljem otklanjanja kroničnih problema s transmisijama. Neposredno nakon II. svjetskog rata SKB-2 se razdvojio na nekoliko novih projektnih biroa, od kojih su neki nastavili suradnju s tvornicom u Čeljabinskom dok su se drugi odlučili za ponovno otvorenu tvornicu Kirov u tadašnjem Lenjingradu. Tim predvođen glavnim konstruktorom Kotinom radio je na Objektu 703 koji je u tenk IS-4 pokušavao uklopiti novu elektro-mehaničku transmisiju. Nova je transmisija, barem teoretski, nudila znatno veću iskoristivost (prijenos snage s motora na gusjenice bez gubitaka) te poboljšanje u područjima pokretljivosti i upravljivosti. To rješenje nije bilo novo. Prvi je put iskorišteno još u I. svjetskom ratu na francuskom tenku St. Chamond. Tijekom II. svjetskog rata elektro-mehanička transmisija rabljena je na njemačkom lovcu tenkova Elefant, a eksperimentalno je ugrađena i na američki eksperimentalni tenk T-23. Kotin je kao uzor za razvoj svog rješenja uzeo transmisiju s Elefanta jer je nekoliko ovih vozila zarobljeno tijekom bitke za Kursk. Nakon što su na Kubinki intenzivno testirani i proučena njihova tehnička rješenja, posebno transmisije, započeo je razvoj sovjetskog rješenja. Prva su rješenja testirana na probnom vozilu IS-1E (preuređeni teški tenk IS-1). Nakon njihovog usavršavanja Kotin je započeo i s razvojem projekta uporabe nove transmisije na "pravom" tenku. Kao osnova pogona za Objekt 703 odabran je elektrogenerator DK-305A snage 385 kilovata. To je trebalo biti dovoljno da tenk mase 54 tone pokrene do maksimalne brzine od 43 km/h. Za cijeli se projekt zainteresirala i Crvena armija koja mu je dodijelila službenu oznaku JS-6. Sva su očekivana doslovno otišla u dim već prvog dana testiranja kad se je prvi prototip, nakon što je prošao samo desetak metara od montažne hale zapalio. Daljnja su testiranja pokazala da elektro-mehanička transmisija zahtijeva znatno bolje hlađenje. Osim toga tadašnji su elektromotori bili preteški i preslabe iskoristivosti da bi mogli pokretati teški tenk. Zbog toga je, u pokušaju da spasi cijeli projekt, Kotin na brzinu odustao od uporabe elektro-mehaničke transmisije te je ugradio klasičnu s tenka JS-4. Tako je nastao Objekt 252 koji je imao istu paljbenu moć kao i tenkovi JS-2, JS-3 i JS-4 ali je imao znatno slabiju oklopnu zaštitu u odnosu na JS-4. Zbog toga je vrh Crvene armije na kraju odbacio projekt razvoja teškog tenka JS-6 kao neperspektivan.

Izvori

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatski vojnik (http://www.hrvatski-vojnik.hr).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatski vojnik.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.