
Izvor Q[1], dokument Q, zbirka govora Q [2], rana zbirka Isusovih izreka (t.zv. Logien – Quelle ili Q), izvor koji je bio podloga za građu koju evanđelisti Matej i Luka imaju kao zajedničku. Postoji mogućnost da je apostol Matej začetnik tradicije koja je ušla u ovo evanđelje, jer su u zbirci Q sabrane Isusove izreke. Neki smatraju da je s prvotnim Matejem istovjetan izvor Q kojim su se, kao i Markovim evanđeljem, služili Matej i Luka.[3]
Izvor Q se pojavljuje kao drugi izvor u teoriji dvaju izvora kojom se objašnjava razlika sinoptičkih evanđelja (po Mateju, po Marku i po Luki) od evanđelja po Ivanu u prikazivanju i opisivanju pojedinih događaja. Prvi izvor u toj teoriji je izravni predložak Evanđelju po Marku (Prvotni Marko, nastao oko 70.), a izvor Q sadržava riječi Isusove. [1]
U Q se razlikuju tradicija i redakcija, pa se na razne načine pokušalo opisati literarni nastanak Q, u čemu je najznačajniji model sastavio J. S. Kloppenborg Verbin koji je na početku razvoja Q uočio šest parenetskih instrukcija.[4]:36. Izvor Q je više pridonio u uzimanju važnih aspekata djelovanja zemaljskog Isusa koje je protumačeno u svjetlu židovskih spisa i koje je tako postalo sastavnim dijelom prakršćanske povijesti. Čini se da je i Mateju i Luki evanđelistu stalo sačuvati oba izvora, i Marka i Q.[4]:40.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 sinoptička evanđelja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 2.12.2025. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/sinopticka-evandjelja>.
- ↑ Biblijski leksikon, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1972., str. 186.
- ↑ Mateja Holjevac: Blagdan sv. Mateja, apostola i evanđeliste. KBF Đakovo. Đakovo, 2018.
- ↑ 4,0 4,1 Mario Cifrak: Nasljeduj Krista po Marku. Bogoslovska smotra, Vol. 74 br. 1, 2004.