Izmjeničnolisna žutina
| Izmjeničnolisna žutina | |
|---|---|
 C. alternifolium | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Saxifragales |
| Porodica: | Saxifragaceae |
| Rod: | Chrysosplenium |
| Vrsta: | C. alternifolium |
| Dvojno ime | |
| Chrysosplenium alternifolium L. | |
Izmjeničnolisna žutina (pomama, vraničnik, lat. Chrysosplenium alternifolium) , višegodišnja je biljka iz porodice Saxifragaceae .
Raširenost
Raste u Sjevernoj i Srednjoj Europi , Sjevernoj Americi , mnogim dijelovima Azije (Malezija, Mongolija, Kina, Japan). U Alpama se diže na do 2000 metara iznad razine mora i prodire do Arktika.
Raste po vlažnim i sjenovitim mjestima, u šumama pokraj jaraka, između grmlja na livadama ,na plavljenim mjestima, uz rijeke, jezera i potoke, po močvarama. Preferira tlo bogato mineralima i humusom .
Opis
Rhizom tanak, svjetlo smeđi, s brojnim lateralnim korijenima. Ima po Jednu stabljiku, rijetko nekoliko, uspravnu, visoka 5-15 cm, gola ili ispod s rijetkim dlakama, s 1-3 alternativna lista. Listovi su alternativni, mesnati, svijetlo zeleni.
Kemijski sastav
Nadzemni dio biljke sadrži ugljikohidrate ( sedoheptulozu ) leukoantocianidine. Listovi sadrže fenole i njihove derivate(arbutin do 0,56%).[1]
Jestivost i primjena u narodnoj medicini
Posve mladi listovi i peteljke se mogu koristiti kao povrće .
U narodnoj medicini različitih naroda, biljka se koristi kao protupalno sredstvo, diuretik, ekspektorans, djeluje adstrigentno, hemostatski, tonik je, stimulira apetit.[2]
Dodatna literatura
Grlić,Lj. Samoniklo jestivo bilje,Zagreb 1980.
