Ivodea toliarensis
| Ivodea toliarensis | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Rutaceae |
| Potporodica: | Zanthoxyloideae |
| Tribus: | Zanthoxyleae |
| Podtribus: | Oriciinae |
| Rod: | Ivodea |
| Vrsta: | I. toliarensis |
| Dvojno ime | |
| Ivodea toliarensis Rabarim., Rakoton., Phillipson & Lowry | |
Ivodea toliarensis je biljna vrsta iz porodice rutovki. Madagaskarski endem.[1]
Etimologija
Ime toliariensis očito se odnosi na Toliaru, područje iz kojega potječe jedini poznati primjerak.[2]
Morfologija
Ivodea toliarensis madagaskarski je grm visok oko 4–5 m, poznat samo s jednoga nalazišta u okolici Toliare na jugozapadu Madagaskara. Grančice imaju sivkastu koru bez lenticela, a ožiljci otpalih listova ostaju dobro vidljivi. Listovi su jednostavni, gotovo nasuprotni i zbijeni prema završecima grana.[2]
Plojke su sjedeće, usko eliptične i često srpasto savijene, duge 8–14 cm i široke svega 0,6–1,7 cm. Obje su strane gole i gusto prošarane sitnim tamnim točkicama; lice je sivkastozeleno, a naličje žućkastozeleno. Osnova se vrlo postupno sužava i produžuje niz grančicu u uski, peteljci sličan dio dug 1,5–4 cm, dok je vrh jasno šiljast. Rub je cjelovit. Taj neobični oblik lista jedna je od glavnih značajki po kojima se vrsta razlikuje od ostalih pripadnika roda.[2]
Poznati su samo ženski cvjetovi. Skupljeni su u razgranate vršne metlice široke gotovo koliko su i visoke, promjera do približno 5 cm. Cvjetovi imaju sitne srasle lapove i bijele, snažno udubljene latice duge oko 1,5 mm, koje mogu ostati na mladim plodovima. Staminodiji su toliko reducirani da se vide tek kao sitni bijeli zupci. Karpeli su gotovo goli, tek s ponekom priljubljenom dlačicom. Muški cvjetovi nisu poznati.[2]
Mladi folikuli dugi su oko 1 cm, potpuno goli, svijetlosmeđi i slabo mrežasto izbrazdani. Plodni cvat također je vršna, razgranata metlica, duga približno 3–6 cm. Plodonošenje je zabilježeno u siječnju.[2]
Vrsta je prikupljena samo jednom, 1962. godine, na eocenskom vapnenačkom platou La Table kod Toliare, na približno 100 m nadmorske visine. Capuron je taj materijal ranije smatrao oblikom bliskim vrsti Ivodea trichocarpa, no revizija roda iz 2015. pokazala je da predstavlja zasebnu vrstu. Autori su je zbog samo jednoga poznatog, nezaštićenog nalazišta i snažnog pritiska sječe, proizvodnje drvenog ugljena, ispaše i požara privremeno procijenili kao kritično ugroženu (CR). [2]