- PREUSMJERI Predložak:Infookvir košarkaš
Ivo Petović (Kotor, 26. rujna 1963.),[1] crnogorski košarkaš iz bokokotorskog mjestašca Mula.[2]
Igračka karijera
Iz hrvatske obitelji iz Mula. Bio je samouki košarkaš. Sam je vježbao ispred svoje kuće u Mulu, bez organizirana treninga. Košarkaški stručnjaci na nj su naletjeli slučajem, jer su se zatekli u Kotoru, gdje su tada ljubitelji košarke igrali basket, jer u Kotoru nije postojao košarkaški klub. Treneri iz podgoričke Budućnosti Nikola Sekulović i Živko Brajović tražili su jednog drugog momka iz Kotora za kojeg su se zanimali, no taj momak zbog nečeg nije htio u Podgoricu. Onda im je profesor Stojan Lazić iz Kotora ukazao na mlada visoka momka koji izvrsno igra basket. Zapanjio ih je tako pravilnim i preciznim šutem za jednog igrača koji nije u profesionalnom treningu. No Petović je kao sin jedinac čitave dane pucao na koš vlastite kuće, i vodio se knjigom Krešimira Ćosića o osnovama košarke. Prihvatio je poziv i pošao u Podgoricu. Na prvom susretu za juniore Budućnosti na juniorskom prvenstvu Crne Gore Petović je postigao 32 poena. Utakmicu je promatrao tadašnji trener kadetske i juniorske reprezentacije Jugoslavije Rusmir Halilović, koji je poslije mnogo utjecao na Petovićev igrački razvitak. 1981. godine Petović je zaigrao svoju prvu seniorsku utakmicu za Budućnost. Povjerenje mu je ukazao trener Čedomir Đurašković koji ga je uveo u igru protiv Radničkog iz Beograda. Petović je upisao prve poene u prvoj ligi za Budućnost. Poslije utakmice prišao mu je legendarni centar i jugoslavenski reprezentativac Žarko Knežević koji mu je čestitao. Kao igrač Budućnosti igrao je za kadetsku i juniorsku reprezentaciju Jugoslavije, ukupno 65 u obje.[2] Nastupio na završnom turniru EP za kadete 1981., EP za juniore 1982. i SP za juniore 1983. godine, na kojem je bio peti strijelac momčadi.[1] 1982. godine bio je u snažnoj jugoslavenskoj reprezentaciji u čijoj postavi su bili Dražen Petrović, Velimir Perasović, Stojko Vranković, Danko Cvjetičanin, Goran Sobin, Zoran Radović i dr. i koja je bila srebrna, iza snažnih Sovjeta predvođenih legendarnim Arvidasom Sabonisom. Brojni su ga klubovi tražili i na poziv Ranka Žeravice 1983. godine prešao je u Crvenu zvezdu. U Zvezdi je proveo 8 godina. Bio je ljubimac Zvezdinih navijača u velikoj Zvezdinoj "dinastiji" sa Stevanom Karadžićem, Avdijom, Jankovićem, Bogosavljevim, Nikolićem, Radovićem, Žižićem i dr. koja je igrala mnoga polufinala i finala jugoslavenskih prvenstava, kupova i europskih kupova, no nažalost ništa nije osvojila. U fazi karijere u Zvezdi trenirali su ga Zoran Slavnić te Ranko Žeravica koji je ostavio najveći trag u njegovom životu. Odigrao je 40 utakmica za A reprezentaciju Jugoslavije. Poslije Crvene zvezde igrao je u Grčkoj, Luksemburgu, Švedskoj, Portugalu, Slovačkoj, Rusiji, Tunisu, Makedoniji, Švicarskoj i Rumunjskoj. Uspješan je bio u Slovačkoj gdje je dočekao osvajanje naslova prvaka države te u Tunisu gdje je osvojio kup. Košarku je službeno prestao igrati 1999. godine. Otac mu je u to vrijeme umro te je okončao igračku karijeru u inozemstvu te se vratio u Kotor.[2]
Trenerska karijera
2000. godine u Kotoru je osnovao košarkaški klub Stars u kojem vodi klub i mladež.[2]