Ivan Vojnić Tunić (u vrjelima na mađarskom: Vojnich Túnich János) (Subotica, 16. travnja 1885. – 8. srpnja 1933.), hrvatski prosvjetar i kulturni djelatnik. Djelatan u udrugama bunjevačkih Hrvata – Hrvatskom pjevačkom društvu Neven, Pučkoj Kasini, Matici Subotičkoj. [1]
Politički rad
Rodio se je u Subotici, u kojoj je završio škole. Školovanje je nastavio u Budimpešti. Našao je radno mjesto profesora fizike i matematike u Gimnaziji, na kojoj je poslije bio direktorom 1920. godine, tada dvodjelnoj (Bunjevačka i Mađarska). Zaslužan za ponarođivanje, jer je uskoro bila samo "Bunjevačka".[1]
Nakon što je na novosadskoj Velikoj skupštini 25. studenoga 1918. proglašeno priljučenje Baranje, Bačke i Banata novoj državi južnih Slavena, proglasilo se upravno tijelo koje je bilo zapravo vlada Veliki narodni savjet. Ivan Vojnić Tunić je bio među tim subotičkim Hrvatima koje su bili ušli u sastav tog tijela, pored Blaška Rajića, Mirka Ivkovića Ivandekića, Fabijana (Babijana) Malagurskog, Vojislava Stankovića i Stipana Vojnića Tunića.[2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Stevan Mačković: Ivan Vojnić Tunić, profesor (1885-1933). mixsu – lokalna istorija. Pristupljeno 3. siječnja 2026.
- ↑ Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Vol. 23 No. 1, 1990 Ante Sekulić: Prilog istraživanja društvenog života bačkih Hrvata od 1919. do 1928. , str. 201.