Ivan Vilim Burić
| Ivan Vilim Burić | |
|---|---|
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 1792. |
| Mjesto rođenja | Zagreb, Hrvatska |
| Datum smrti | 30. ožujka 1858. |
| Mjesto smrti | Varaždin, Hrvatska |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Titule | barun |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1809. – 1852. |
| Čin | Feldmarschalleutnant 
|
| Ratovi | Napoleonski ratovi Revolucija u Mađarskoj 1848. |
| Vojska |  Vojska Austrijskog Carstva
|
| Rod vojske | kopnena vojska |
| Jedinice | 62. linijska pješačka pukovnija Franje Jelačića Varaždinsko-đurđevačka krajiška pješačka pukovnija Grenadirska bojna Faber 7. pukovnija lakog konjaništva 3. pukovnija lakog konjaništva O'Reilly |
| Zapovijedao | 6. husarska pukovnija Württemberg Divizija IV. armijskog korpusa |
| Odlikovanja |  
|
Ivan Vilim Burić (Zagreb, 1792. - Varaždin, 30. ožujka 1858.), hrvatski barun i feldmarschalleutnant (podmaršal) Austrijskog Carstva.
Životopis
Barun podmaršal Ivan Vilim Burić je rođen u Zagrebu 1792. godine, u obitelji baruna Adama Franje Burića. 1809. godine pridružio se kao kadett (kadet) "62. linijskoj pješačkoj pukovniji Franje Jelačića". U vrijeme Napoleonskih ratova, od 1809. godine pa sve do drugog pariškog mira, barun Burić je služio u pješaštvu. Isprva je bio fähnrich (zastavnik) "Varaždinsko-đurđevačke krajiške pješačke pukovnije" u "Brigadi Nordmann VI. armijskog korpusa". Sa svojom pukovnijom borio se kod Asperna, Wagrama i Znajma. 1813. i 1814. godine već je bio natporučnik linijske pješačke pukovnije nadvojvode Karlau "Grenadirskoj bojnoj Faber" koja se nalazila u Italiji. U bitci kraj Pozzola 8. veljače 1814. bojna baruna Burića je pretrpjela teške gubitke. Osim zapovjednika, još su desetorica časnika ranjena, a među njima i sam barun Burić. Mir koji je uslijedio omogućio je da se barunu Buriću ispuni dugogodišnja želja. Barun Burić već je dugo želio služiti u konjaništvu, a 1816. godine premješten je kao oberleutnant-a (natporučnik) u "7. pukovniju lakog konjaništva" (chevaux legers) u kojoj je u svibnju 1821. unaprijeđen u čin hauptmann-a (satnik). Godine 1833. u činu major-a (bojnik) služio je kao stožerni časnik "3. pukovnije lakog konjaništva O'Reilly", u kojoj je 1835. unaprijeđen u oberstleutnant-a (potpukovnik). Od 1839. do 1845. bio je oberst (pukovnik) i zapovjednik "6. husarske pukovnije Württemberg", sve dok nije postao generalmajor (general bojnik), isprva u Kraljevini Ugarskoj, a potom u Grazu. Ondje je tijekom 1848. postavljao postrojbe na štajersko-ugarsku granicu i pacificirao područje oko Plattenseea. U travnju 1849. promaknut je u čin feldmarschalleutnant-a (podmaršal) i otvaranjem ljetnog pohoda postavljen za zapovjednika divizije u "IV. armijskom korpusu" pod zapovjedništvom podmaršala Ludwiga von Wohlgemutha. Barun Burić je iskazao veliku hrabrost i snalažljivosti u bitci za mjesto Pered i Királyrév most, tijekom revolucije u Mađarskoj, a za što mu je 26. ožujka 1850. godine na 157. promociji dodijeljen Viteški križ Reda Marije Terezije. Preostali dio rata u Mađarskoj, barun Burić je proveo kao zapovjednik divizije u pričuvnom korpusu generala topništva grofa Lavala Nugenta. Više je puta bio ranjen, a osim Redom Marije Terezije odlikovan je i Redom Željezne krune II. reda. Kao podmaršal služio je do 1852. kao divizijonar u Zagrebu i Hrvatskoj. Umirovljen je nakon 45 godina službe, te je živio u Zagrebu, Sv. Ivanu Zelini i Varaždinu. Umro je u Varaždinu 30. ožujka 1858. godine.[1]
Činovi
čin Kadett (kadet) dodijeljen 1809. godine.
čin Fähnrich (zastavnik) dodijeljen 1811. godine.
čin Oberleutnant (natporučnik) dodijeljen 1814. godine.
čin Hauptmann (satnik) dodijeljen 1821. godine.
čin Major (bojnik) dodijeljen 1833. godine.
čin Oberstleutnant (potpukovnik) dodijeljen 1835. godine.
čin Oberst (pukovnik).
čin Generalmajor (general bojnik).
čin Ffeldmarschalleutnant (podmaršal) dodijeljen 1849. godine.
Odličja
- Viteški križ Reda Marije Terezije (Ritter des Militär Maria Theresien Ordens)[1]
- Red Željezne krune II. reda (Ritter II. Klasse des Orden der Eisernen Krone)[1]
Izvori
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Vladimir Brnardić (veljača 2008.). Ivan Vilim Burić (1792.-1858.). Hrvatski vojnik, preuzeto 18. prosinac 2013.